19. nedjelja kroz godinu
Trpimir Benković
EVO DANI DOLAZE, KADA ĆU POSLATI GLAD NA ZEMLJU, NE GLAD KRUHA, VEĆ SLUŠANJA RIJEČI BOŽJE.
KRUH KOJI ĆU JA DATI, TIJELO JE MOJE ZA ŽIVOT SVIJETA.
Nedjeljna čitanja
- 1 Kor 19, 4-8
- Ps 34 (33)
- Ef 4, 30-5,2
- Iv 6, 41-51
Simbolično značenje kruha tumači se i objašnjava i u današnjim liturgijskim čitanjima. Silazak živog kruha s neba nije lako shvatiti i prihvatiti. To i ne možemo, ako ne razumijemo, pa je uporno objašnjavanje ove temeljne vrijednosti naše vjere razumljivo.
Biblijsko značenje kruha višestruko nadilazi prvotno i osnovno značenje kruha. Bez čistog srca i otvorene duše nećemo shvatiti simboliku silaska živog kruha. Kriza vjere, odsutnost povjerenja u Boga, proganjala je ljude od početka svijeta. Protiv nje su se morali boriti proroci, izabrani narod, apostoli, Isusovi najbliži suradnici, Isusovi suvremenici koji su gledali čuda koje je učinio, kao i ljudi današnjice.
Vrijeme vladavine Feničke kraljice Izabele tjera proroka Iliju u progonstvo. Pomanjkanje pouzdanja u Boga, kriza vjere tjera ga na tjeskobni zaziv Bogu: “Već mi je svega dosta Gospodine! Uzmi dušu moju, jer nisam bolji od otaca svojih.“ Smatra se beskorisnim. Bog promišlja drugačije. Krijepi ga posebnom hranom – pečen kruh na kamenu i vrč vode. Nahranjen duhovnom hranom, spreman je za fizičke i duhovne napore. Prelazi pustinju, u simboličnih četrdeset dana, do konačnog cilja, Božje gore Horeb, do kraja životnoga puta. Tako bijeg postaje hodočašće na izvore vjere.
Pavao Efežanima govori o krizi vjere koja žalosti Duha Svetoga. Gorčina, gnjev, srdžba, vika i opakost smetaju u odnosu s bližnjima. Suprotstavlja tim manama vrline – dobrostivost, milosrdnost, opraštanje, zajedništvo, poniznost. Interesantni smo mi ljudi. Crkva nas to uči stoljećima, progovara kroz biblijske tekstove, svećenici to ponavljaju svake nedjelje, ali Bog je, prije nekoliko godina, morao pozvati i nogometnog izbornika Dalića. Tada smo to prihvatili, a trebali bi to i zadržati, jer niti jedna kršćanska zajednica, ni narod, a ni športska momčad ne mogu se izgrađivati, živjeti, opstati, ni uspjeti, ako zauzeto ne žive te vrline. Mnoštvo koje je dočekalo naše nogometaše možda je prepoznalo vrline o kojima govorimo. Možda nije, pa je svečani i euforični doček bio samo trenutno slavlje športskog uspjeha. Prošle su tri godine, a mi smo izgleda sve zaboravili što znači da se radilo o trenutnom raspoloženju. Vjerujem da ipak nećemo zaboraviti temeljne vrijednosti kojima nas Gospodin kroz Euharistiju, zajedničko blagovanje kruha okuplja, krijepi i hrabri, bez obzira na športske i bilo koje druge uspjehe.
Kafarnaum je blizu Nazareta i ljudi okupljeni u sinagogi prepoznaju Isusa, stolareva sina iz susjednog grada. Nije moguće da je On kruh koji je sišao s neba. Mrmljaju protiv Isusa, nema vrlima o kojima govori Pavao, a dar prisutnosti Božje ne prepoznaju, ne cijene i ne poštuju. Zato i ne mogu u sinu stolara prepoznati Sina Božjega.
Opterećeni svakodnevnicom, uglavnom izmišljenim krizama, izborima svih vrsta, rebalansom proračuna i još s mnogo toga, čime nas sve vrste sredstava javnog priopćavanja (uglavnom u stranim rukama) zasipaju, počinjemo i mi mrmljati. To je znak krize promišljanja i vrednovanja stvari i ljudi oko nas. To je i znak krize naše vjere, jer i mi dar prepoznavanja prisutnost Božje gubimo ili ga više i nemamo. U potpunosti se ostvaruju riječi Božje po proroku Amosu: „Evo dani dolaze, kad ću poslati glad na zemlju, ne glad kruha i žeđ vode, već slušanja riječi Jahvine“ (Am 8, 11). Pavao nudi izlaz iz krize, iskustvo proroka Ilije aktualno je i danas, pa ako nemamo neko bolje rješenje bilo bi mudro prihvatiti ponuđeno. Možda nije sve tako loše kako izgleda. Hrvati nisu izgubili ponos i ljubav prema Domovini. Nisu izgubili kršćansku ljubav i poštivanje prema drugima i drugačijima, bez obzira na njihovo, ponekad, neprimjereno i neprihvatljivo ponašanje. To je preduvjet za nepropadljivu hranu koju nam Bog nesebično daje, a koja će nas voditi i krijepiti na putu prema našem Horebu, prema nekoj našoj gori na kojoj ćemo sresti Boga. Treba samo vjerovati i tražiti!
