POSTAVITI ĆU TE ZA SVJETLOST NARODIMA, DA BUDEŠ SPAS MOJ DO NAKRAJ ZEMLJE!
ZA MNOM DOLAZI ČOVJEK KOJI JE PREDAMNOM, JER BIJAŠE PRIJE MENE!

Trpimir Benković


Nedjeljna čitanja

  • Iz 49, 3. 5-6
  • Ps 40 (39)
  • 1 Kor 1, 1-3
  • Iv 1, 29-34

Na početku liturgijskog vremena kroz godinu Služba riječi želi odgovoriti na pitanje: „Tko je onaj o kojemu govore Pisma?“ Današnja su čitanja svojevrsno Bogojavljenje. Odgovor je jasan Isus je Bog, koji je postao čovjekom, da svijet oslobodi grijeha. On donosi spasenje svijetu, kao i oni koji su prosvijetljeni od Boga, a ispovijedaju njegovo poslanje Sluge i Spasitelja.

Starozavjetni prorok najavljuje poslanika – Slugu, koji će ostvariti obećanja dana izabranom narodu. Krist je ta osoba, koji je poslan ne samo Izraelu – izabranom narodu, nego cijelom svijetu, biti “svjetlost narodima – spas do nakraj zemlje.” Nije to najava spasa iz babilonskog sužanjstva, nego poprima sveopći značaj – On je spas svih naroda, Spasitelj svijeta. Nažalost izabrani narod to nije prihvatio. Mesija je samo njihov, doći će spasiti samo njih, a ako učini drugačije nije Mesija i treba Ga ubiti, kao i one koji podržavaju tog lažnog Mesiju.

Pavao ističe da je apostolsko poslanje Božji poziv. Ne promiče on svoju teologiju ili filozofiju, nego prenosi Božju riječ. Za Božje izabranike velika je opasnost izdići se iznad drugih i zaboraviti u čijoj su službi, a i za one koji ih slušaju i gledaju, vidjeti u njima samo ono ljudsko i ništa drugo. Odbijajući ono ljudsko, odbijaju i ono božansko.

Ivan svjedoči kako Isusa nitko ne može upoznati bez milosti, bez dara vjere, bez prosvjetljenja. To je dar Božji, dar Duha Svetoga. “Na koga silazi Duh i ostaje na njemu, to je onaj koji krsti Duhom Svetim.” Ivan Krstitelj svjestan je da njegovo krštenje vodom ne djeluje samo po sebi, nego je važno jer upućuje na Isusa. Poslanje Krstitelja jest upozoriti i voditi do Isusa. Zato osnovni cilj nije krštenje Isusovo, već ukazati na osobu Isusa Krista. On je Jaganjac i Sluga koji donosi spas ne samo Izraelu, nego jest svjetlost narodima i spas do nakraj zemlje.

Po svom krštenju i mi smo pozvani i poslani svjedočiti, baš kao i apostol Pavao i Ivan Krstitelj. U vjeri napredujemo ako događaje i osobe oko sebe doživljavamo kao Božje darove i prema njima se tako odnosimo. Tako naša vjera postaje konkretna, živa i djelatna, jer od krštenja i za nas glas s neba govori: “Ovo je sin/kćer moja u njima mi sva milina.” Kristovim dolaskom prestaje vrijeme grijeha i počinje vrijeme milosti, počinju posljednja vremena. Susret s Kristom nešto je posebno, ali nije dovoljno samo susresti znak. Od nas se traži sudioništvo, traži se da i mi budemo znak. Ne odnosi se to samo na svećenički poziv već, u novije vrijeme, sve naglašenije i na laički poziv.