U VRIJEME POSLJEDNJE PROSLAVITI ĆE PUT UZ MORE, S ONE STRANE JORDANA – GALILEJU POGANSKU.
NAROD ŠTO JE SJEDIO U TMINI SVJERLOST VIDJE VELIKU!
Trpimir Benković

Nedjeljna čitanja

  • Iz 8, 23 b-9,3
  • Ps 27 (26)
  • 1 Kor 1, 10-13. 17
  • Mt 4, 12-23

Bez svjetla ne vide oči, a bez duhovnog svjetla ne vidi duša. Današnja liturgija govori o istinskom svjetlu u našem životu. To je svjetlo očima, ali je istovremeno svjetlo duši. Dolaskom Krista na svijet, a poglavito Njegovim djelovanjem, uspostavlja se novi odnos između Boga i čovjeka. Betlehemsko svjetlo sada svijetli u punom sjaju svim ljudima koji su odlučili upaliti svjetlo u svojoj duši, omogućiti očima vidjeti napisanu Riječ, a razumu, u svjetlu vjere, prihvatiti i razumjeti napisano. Riječ se održala do danas, kao i nerazumijevanje, protivljenje i neshvaćanje.

Naši liturgijski skupovi, sudioništvo u nedjeljnoj Svetoj misi, mjesta su na kojima slušamo Riječ. Nedjeljno okupljanje je sudjelovanje u blagdanskoj gozbi, to je sudioništvo u savezu s Bogom, koji se ostvaruje u našim zajednicama do svršetka svijeta. Zato je sudjelovanje na nedjeljnoj Svetoj misi više potreba nego obveza.

Izaija govori o mračnom i beznadnom razdoblju u povijesti izabranog naroda. Opisuje patnje naroda – “oni hode u tmini, teški jaram ih pritišće, a batina i bič goniča udara po njihovim plećima.” Ali prorok naviješta dolazak boljih dana, svjetlost veliku i jaku, dolazak Mesije koji je svjetlost svijeta. Bilo bi interesantno Izaiji pokazati svjetla našeg adventa, naših trgova, pozornica, dnevnih boravaka, svečanih dvorana. Koliko svjetla, koliko troška, koliko blještavila koje oči jedva podnose, a istovremeno koliko tame u dušama.

Prva stvarnost koju Isus uspostavlja kao Spasitelj svijeta jest Crkva. To je zajednica ljudi bez razlike na rasu i kulturu. Pavao, svjestan toga, žestoko napada nepotrebne razdore Crkve u Korintu. Objašnjava da do razdora dolazi kada učenik postaje važniji i pametniji od Učitelja. Netko mora preuzeti ulogu vođe, ali uvijek mora biti u službi jedinstva zajednice i to ne mudrošću besjede, nego vlastitim primjerom.

Isus, nakon krštenja, napušta Judeju i započinje propovijedanje u Galileji, u Kafarnaumu. Tako se ostvaruje starozavjetno proroštvo da će se proslaviti Put uz more, s one strane Jordana, Galileju pogansku. Sažima propovijedanje riječima: “Obratite se! Približilo se kraljevstvo nebesko!” Za ulazak u Kraljevstvo potrebno je obraćenje. Treba napustiti, ostaviti stare navike, krive putove, promijeniti način razmišljanja i vratiti se Bogu svome, šub, metanoja. Susret s Kristom donosi svjetlost i radost. Šimun i Andrija ostavili su sve i pošli za Isusom. Nije se hvalio, nije se isticao, ali je objasnio, poučio i primjerom pokazao. To je razlog da se Riječ održala do danas usprkos nastojanjima da se uništi, obezvrijedi, krivo tumači, proglasi partijskim dekretom opijumom za narod.

Zahvaljujemo Božjoj providnosti i našim pravovjernim predcima, koji su Riječ čuvali, očuvali, nama predali i zadužili nas da to isto učinimo. Ako prihvatimo poziv, ostavimo iza sebe krivi put naći ćemo istinski smisao svojeg života, kao pojedinci, kao Narod, kao Crkva.