2. Uskrsna nedjelja

BLAŽENI KOJI NE VIDJEŠE A VJERUJU!

Trpimir Benković


Nedjeljna čitanja

  • Dj 4, 32-35
  • Ps 118 (117)
  • 1 Iv 5, 1-6
  • Iv 20, 19-31

Čovjek suvremenog svijeta drži da je pametan, da sve zna i razumije. Ali događaje i pojave oko sebe mora čuti i vidjeti na dalekovidnici ili pročitati u novinama. U suprotnom nisu se dogodili i ne postoje. Biblija nije vjerodostojni izvor i ne potvrđuje baš ništa. Tako se čovjeka stalno pokušava otrgnuti od Boga s manje ili više uspjeha. Uskrsno vrijeme Crkva naziva vrijeme mistagogije, vrijeme uvođenja u misterije i pojačani nauk Crkve. Današnja liturgijska čitanja govore kako je to činio Uskrsli s nevjernim apostolom. Misterij vjere u Isusa Uskrslog je nadilaženje osjetilnog i iskustvenog provjeravanja svega oko nas. To je i svjedočanstvo drugih, kao i naše svjedočanstvo drugima u zajednici, što donosi blaženstvo. Postajemo sposobni vidjeti drugim očima, očima srca i duše.

Prva kršćanska zajednica s veseljem je ispunjavala svoje poslanje, međusobno se pomagala i dijelila materijalna dobra. Kršćani su stranci u Jeruzalemu, beskućnici, uglavnom siromašni, a politički i vjerski nepodobni. Zajednica djeluje i opstaje kao “jedno srce i jedna duša”, a temelji se na snažnoj i iskrenoj vjeri utemeljenoj na apostolskom svjedočanstvu o uskrsnuću Gospodina našega. Na taj način prva kršćanska zajednica stvara temelj sveopćoj i univerzalnoj Crkvi.

Vjerom u Krista postajemo djeca Božja što moramo posvjedočiti ljubavlju prema braći. Prva kršćanska zajednica dobar je primjer. “Sve što je od Boga rođeno pobjeđuje svijet.” Pobjedu naglašavaju tri znaka: voda, krv i Duh. Voda i krv nas povezuju sa sakramentalnim životom – krštenjem i Svetom pričesti, a Duh je dan po uskrslom Kristu o čemu nam svjedoči današnje Evanđelje.

Evanđelje govori o dva Isusova ukazanja nedjeljom – prvog dana u tjednu, kada se okuplja zajednica. Nije duh, vidljiv je i mogu mu dotaći ruke i rebra, vidjeti znakove razapinjanja i smrti. Dolazeći u zajednicu ponavlja stvaralački čin, duhovni temelj prvog čovjeka: “dahne u njih.” Daje apostolima vlast opraštanja grijeha, ustanovljuje sakrament Svete ispovijedi, pomirenja, pobjedu nad zlom i grijehom.

Toma, koji nije bio prisutan, ne vjeruje. Želi se uvjeriti, želi vidjeti i opipati da je Uskrsli jednak Raspetom. Isus i prema ovakvom pristupu vjeri pokazuje strpljivost i pažnju, iako hvali i naglašava vjeru onih koji “ne vidješe, a vjeruju.” U svom drugom pojavljivanju, izaziva najuzvišeniju ispovijed vjere u cijelom Evanđelju, jer je apostolov usklik izraz da smo doista spašeni i otkupljeni: „Gospodin moj i Bog moj!“

Mnogi filozofi, matematičari, fizičari slažu se da nema racionalnog tumačenja svijeta. Albert Einstein kaže: “Vjera bez znanosti pomalo je slijepa, ali je znanost bez vjere posve neuvjerljiva.”

Ne moramo biti nobelovci, doktori nauka, vrhunski intelektualci da bi smo povjerovali, ali ne trebamo biti ni nevjerni Tome, ne dozvoliti da nas nevjernici i vjerske neznalice – agnostici odvoje od Boga. Nedjeljno okupljanje naše zajednice, nedjeljna Sveta misa, slavlje je Isusova uskrsnuća i Njegove prisutnosti među nama, to je susret s Gospodinom, što donosi radost i mir. Takve susrete treba koristiti i uz pomoć subraće rasti u vjeri, ne dopustiti da nas nepovjerenje i neznanje na kraju posrami. Vjera je dar milosti, iznad je razuma, a prihvaćamo je i živimo srcem i dušom. To je dar koji nećemo opipati, o kojem ne pišu zlonamjerne tiskovine, o kome premalo gledamo na hrvatskoj dalekovidnici, a sve s namjerom da nas se od Boga otrgne. Zato ustrajmo u vjeri i po njoj ponosno i pošteno živimo!