3. nedjelja došašća
Trpimir Benković
RADUJTE SE UVIJEK! BEZ PRESTANKA SE RADUJTE!
MEĐU VAMA STOJI KOGA VI NE POZNATE.
Nedjeljna čitanja
- Iz 61, 1-2a. 10-11
- 1 Sol 5, 16-24
- Iv 1, 6-8. 19-28
NIS je kratica za Nacionalni indeks sreće. Cilj istraživanja je utvrditi duševno blagostanje naroda. I Hrvatska se, prije nekoliko godina, uključila u ovakva ispitivanja. Mjerila nisu jasno utvrđena, ali ispituje se odnos ljudi prema blagostanju, napretku društva, kvaliteti života, a sve vezano uz BDP – domaći bruto proizvod. Bog, nauk Crkve, pisana Objava nisu spominjani.
Mjerila sreće liturgijskih čitanja treće nedjelje Došašća malo se razlikuju i žele naglasiti radost i veselje u iščekivanju Božića. Današnju nedjelju narod zove Radosnica. Crkva propovijeda i govori o radosti. Potiče nas odbaciti sve što može pokvariti takav osjećaj. Ali suvremeni svijet zatrovan materijalizmom i relativizmom ne poznaje istinsku radost. Zato vjernik mora biti nositelj i širitelj radosti djelima ljubavi, svojim ponašanjem, načinom govora i djelovanja. Treba odgovorno i djelatno pokazivati da su radost i ljubav za svaki ljudski život prijeko potrebni, a Došašće je vrijeme kada to posebno naglašavamo. Bilo bi vrlo interesantno vidjeti Izaiju ovih dana na Europskom trgu. Znam kako bi mu pomogli, ali možda čovjek ne pije.
Starozavjetni prorok (baš taj Izaija) naviješta radosnu vijest izabranom narodu u izgnanstvu. Naviješta oslobođenje, utjehu i mir. Odnos između Boga i čovjeka postaje savez ljubavi i radosti. Pozivaju se ponizni i “siromasi”, oni koji se ne oslanjaju samo na sebe, nego oni svjesni svoje ljudske ograničenosti i traže Božju pomoć.
Pavao govori o radosti iščekivanja. Živimo u svijetu koji često ne prihvaća naš način razmišljanja. Naoko živimo kao i svi ljudi oko nas. Ali kao vjernici nosimo vjeru u spasenje, sigurnost Božje prisutnosti i tako nalazimo smisao života. Pozvani smo na život u radosti i molitvi, pozvani smo upotrijebiti sve darove primljene od Boga, svjedočiti cijelim bićem – duhom, dušom i tijelom.
Evanđelje govori da je radost i u služenju i u svjedočenju. Ivan krstitelj svjedoči Krista ne kao neznanog narodnog heroja, teoretičara bratstva i jedinstva, nego kao Boga i čovjeka, kao tajanstvenu osobu koja dolazi iza njega, a bila je prije njega, kojoj nije dostojan odriješiti remenje na obući. To je osoba koja ima otkupiteljsku moć, koja je svojom smrću oslobodila i poništila naše grijehe. To je temelj naše istinske radosti. Kada bi radost i sreću mjerili po BDP-u Hrvati bi bili izuzetno nesretan narod. Vjernik ne smije biti malodušan, ne treba se bojati života, ne treba ga oneraspoložiti bio prognoza, loše vrijeme, pa čak ni BDP. Ali mora očistiti dušu od zla, nereda i nepodopština koje su se skupile. Božićna ispovijed pomaže u čišćenju, ali ono je temeljito tek onda kada i mi opraštamo dužnicima našim, jer samo s čistom dušom susret sa Spasiteljem je zagarantiran, a u suprotnom pitanje je gdje ćemo se naći, ili još gore da li ćemo se naći?
To se sigurno neće dogoditi na najboljem europskom adventu uz skupe i loše kobasice ili vodenasto kuhano vino. Ali kada nam se, u doba Došašća, velikodušno nudi susret sa Spasiteljem, kada je to susret s tek rođenim Djetetom, treba sve učiniti da se taj susret doista dogodi. Razveseliti ćemo sebe, krenuti prema spasenju, a razveseliti ćemo i Spasitelja i pokazati da nije uzalud došao, da se nije uzalud rodio. Jedino tako možemo biti istinski radosni i sretni, a naš će indeks nacionalne sreće znatno porasti. Možda će to nekoga iznenaditi, možda potaknuti na molitvu, odlaske na zornice, na brigu prema bližnjem. Ako se to dogodi, naše je Došašće uspjelo, pa i mi sretni i zadovoljni možemo na kobasice i vino, koje će sada izgledati mnogo bolje i izgledom i okusom.
