3. uskrsna nedjelja

Trpimir Benković

ZAŠTO VAM SUMNJE OBUZIMAJU SRCE? TA JA SAM TO!
NEZNANJE ŠKODI, JAKO!

Nedjeljna čitanja

• Dj 3, 13-15. 17-19
• Ps 4
• 1 Iv 2, 1-5a
• Lk  24, 35-48

Sve što se Kristu dogodilo moralo se dogoditi. Spasiti svijet, spasiti izabrani narod mogao je samo Bog. Božji narod nije zajednica bezgrešnih i zato je i bila potrebna takva žrtva. Isus nas po svojoj muci i uskrsnuću vodi u novi i bolji svijet, u kojem će se opraštati nama, ali i mi bi trebali opraštati drugima. Ulaznica je priznanje pogrešaka i propusta, kajanje i čvrsta odluka da ćemo se u buduće popraviti. Bog se odnosi prema nama kao i mi prema svojoj djeci. Volimo poslušne, ali volimo i neposlušne. Nekad se čini da ih volimo i više, jer s njima je više brige i truda, s njima se treba više baviti, ali je zato pozitivan ishod veliko zadovoljstvo. Sjetimo se Evanđelja o izgubljenom sinu ili one stote ovce.

Svima nam je poznat osjećaj olakšanja nakon što sve ružno prođe. To olakšanje predstavlja Uskrs, nakon Križnog puta po kome je pobijeđen grijeh, pobijeđena smrt. Ali uskrsna radost ne poništava grozotu muke. Kušnje i problemi nadilaze granice vremena i ostaju u našem životu. Treba ih prihvatiti, s njima živjeti i pobjeđivati u Kristu i s Kristom.

Krist je novi Mojsije, čovjek koji vodi narod u obećanu zemlju, u spasenje. Začetnik je života i sveopće promjene i obnove. Petar prigovara izabranom narodu, jer su se odrekli Sveca i Pravednika, tražili Njegovo pogubljenje i istovremeno spasili razbojnika i ubojicu. Govori hrabro i odlučno. To više nije kukavica od prije nekoliko dana. Prigovara izabranom narodu, ali ih opravdava neznanjem. Odlučno traži pokajanje, priznanje pogreške, jer bez toga se grijesi neće izbrisati. Nažalost, izabrani narod nije iskoristio mogućnost brisanja grijeha.

Ivan ističe da je Krist “pomirnica za grijehe naše.” Preduvjet je priznati grijeh, prihvatiti i spoznati Boga kao onoga koji grijeh može izbrisati, oprostiti. Grijeh je neugodna i trajna stvarnost našeg života, koja dovodi do smrti. Ali nema razloga za strahovanje, beznađe ili očaj. Treba samo odgovorno izabrati između Sveca, Pravednika ili baraba i ubojica.

Isusovo ukazanje apostolima temelj je prve Crkve. Uskrsli Krist nije utvara, duh ili rezultat mašte apostola, nego je stvarnost koju mogu doživjeti i opipati. Blaguje s njima dokazujući stvarnost uskrslog tijela i naglašava: “Ta ja sam to!” Podsjeća ih da se “treba ispuniti sve što je u Mojsijevu zakonu, u Prorocima o meni pisano.” Uz Njegovu pomoć spoznali su Pisma, koja cijelu povijest spasenja svode na bit: trpjeti i uskrsnuti, što se zaista i dogodilo. Tako je Isus iz Nazareta trajno prisutan u našoj povijesti. Potvrda je da patnju nitko ne može izbjeći i zato je treba prihvatiti kao dio života. Vjernici imaju privilegiju patnju razumjeti, spoznati njenu tajnu. Bez te spoznaje nećemo razumjeti ni sve ono lijepo što nam se u životu događa, nećemo razumjeti i doživjeti radost Uskrsa. Radosna vijest o praznom grobu ne smije nas ostaviti ravnodušnima. Ne smijemo uz prazan grob izgledati kao Luka Modrić, koji tužan drži pehar najboljeg igrača svjetskog nogometnog prvenstva žaleći za izgubljenim naslovom prvaka. Nema mjesta tuzi i malovjerju ili još gore bezvjerju uz prazan grob! Tko je nezadovoljan i tužan uz prazan grob ne shvaća i ne razumije ništa!

Dostupna su nam Pisma, darovan nam je razum, zagarantirana slobodna volja i zato se “neznanje” više neće opraštati, poglavito ako ne poslušamo Petrove riječi: “Pokajte se i obratite, da se izbrišu grijesi vaši!” Ne smije nam se događati da grijeh i zlo prihvatimo kao nešto dobro samo zato jer nas uvjeravaju da je to napredno. Hrvati, nažalost, dobro poznaju neugodu Križnog puta i poraća, kao Narod i kao pojedinci. Tamu Velikog petaka, diktature, laži i nepravde smo prebrodili i ne bi bilo dobro pokvariti slobodu i nezavisnost koju smo teško stekli. Zato dragi sunarodnjaci „Ignorantia nocet!“ Neznanje škodi, jako!