SIN ČOVJEČI DOĐE POTRAŽITI I SPASITI IZGUBLJENO.
DANAS JE DOŠLO SPASENJE OVOJ KUĆI.

Trpimir Benković


Nedjeljna čitanja

  • Mudr 11, 22-12, 3
  • Ps 145 (144)
  • 2 Sol 1, 11-2, 2
  • Lk 19, 1-10

Današnja liturgijska čitanja žele naglasiti jedno od bitnih poslanja našeg Spasitelja – spasiti izgubljeno. Kristovi smo bili mi dobri ili loši. Ali susrest s Bogom ovisi o nama. Zapreka susretu opet smo mi sami. Odgađanje susreta znači da smo toga i svjesni, a ako do susreta ne dođe, jasno je, sami smo tako odlučili. Bog je doista Svevišnji, Svemogući, jer je izbor o mogućem susretu prepustio nama i tako potvrdio svoju božansku, stvaralačku i spasiteljsku bit. Kada susret želimo Bog će rado svratiti, ne samo u našu kuću u naš dom, nego u naša srca, u naše umove. Kada Bogu i sebi to omogućimo postižemo trajni mir i spokoj.

Knjiga Mudrosti o milosrđu govori kao posljedici Božje svemoći. Ljubav prema svemu stvorenom ne očituje se samo u stvaranju, nego u uzdržavanju svega stvorenog. Govori o Božjoj ljubavi za sva stvorenja i onda kada su grešna. Bog, iako je pred Njim sav svijet kao zrno praha, kao kap jutarnje rose koja brzo nestaje, milostiv je prema svima, “kroz prste gleda na grijehe ljudima da bi se pokajali.” Posebnu pažnju poklanja čovjeku, a naročito onda kada se on radi grijeha udalji od svog Stvoritelja i izgubi pouzdanje u samoga sebe.

Pavao poučava zajednicu u Solunu kako nije važno znati kad će doći Dan Gospodnji, već biti spreman na Njegov dolazak. Ono što je važno jest biti dostojan svoga poziva, da se “proslavi Ime Gospodina našega Isusa u vama i vi u Njemu.” Sve ostalo su beskorisna i nepotrebna naklapanja, gubljenje vremena.

Evanđelje opisuje Isusovo poslanje na djelu: došao je potražiti i spasiti izgubljeno. Ne govori o kazni za prijestupe, nego sam traži grešnika i ulazi u njegovu kuću izazivajući negodovanje “pravednika”. Tako put k obraćenju nije prijetnja i zastrašivanje, već iskazivanje ljubavi. Ali Zakej čini prvi korak i nastoji vidjeti Isusa (penje se na smokvu), a Isus uzvraća dolaskom u njegovu kuću. Božje milosrđe mijenja njegov način razmišljanja i logika novca ustupa mjesto brizi prema siromasima. Radost spasenja i obraćenja nije ispunila samo Zakeja, već i njegovu obitelj: “Danas je došlo spasenje ovoj kući.”

Kao i Zakej i mi smo pozvani omogućiti Isusov dolazak u našu kuću, ali prije toga trebalo bi susresti samog sebe, trebalo bi susreti ljude oko sebe, jer u susretu s bližnjim susrećemo se i s našim Stvoriteljem. Samodopadni svijet nema potrebu takvih susreta. Slava, moć, novac, vlast pokreće suvremeno društvo. Postajemo škrti i sebični. Kada ste zadnji put pozvani u goste kod prijatelja i poznatih? Kada smo zadnji put mi pozvali u goste naše prijatelje, rodbinu, znance? Pretpostavljam da su se takva druženja prorijedila, a opravdavamo se da nemamo vremena, nemamo novaca, kao da ta druženja baš moraju biti uz bogatu trpezu i skupa pića. Treba susretati ljude, treba se penjati na smokvu svaki dan, sve dok nas Gospodin ne potraži, spasi izgubljeno i ostvari smisao svog i našeg postojanja.