baptism-7041126_1920

Trpimir Benković

PROŠAO JE ZEMLJOM ČINEĆI DOBRO.
OVO JE SIN MOJ LJUBLJENI! U NJEMU MI SVA MILINA!

Nedjeljna čitanja

  • Iz 42, 1-4. 6-7
  • Ps 104
  • Tit 2,11-14,3,4-7
  • Lk 3, 15-16. 21-22

Ponizno i skrušeno Isus je stao u red,  pred čovjeka i krstio se. Njegovoj božanskoj naravi to nije smetalo. Ponovno je primjerom pokazao kako se riješiti oholosti, sebičnosti, samodostatnosti.

Krštenje Gospodinovo završetak je božićnog vremena i prijelaz u liturgijsko vrijeme kroz godinu,  U središtu pažnje nije samo krštenje Gospodinovo, koliko je to objava osobe i bića Isusa Krista. To je početak Isusovog javnog djelovanja, to je očitovanje Isusa kao Sina Božjega, koji je pomazan Duhom Svetim i ustoličen u službu Spasitelja i Mesije.

Blagdan Kristova krštenja blagdan je i našeg krštenja. Krist preuzima grijehe svijeta, te tako donosi spasenje i sva će se obećanja ispuniti. Sklapa Novi savez kroz muku i smrt na križu – krštenje krvlju, ali koje završava u slavi uskrsnuća.

Starozavjetni prorok govori o Sluzi Božjem, što u Bibliji označava bliski odnos ovisnosti i prijateljstva s Bogom. Na Njega je izlio Duha Svetoga. Uloga Duha u Bibliji je raznolika: oživljuje sav svijet, daje mudrost i razboritost, osposobljava za poslanje, govori po prorocima. O tome se ne piše na neobjektivnim i naručenim naslovnicama dnevnih i tjednih novina, nego će se provesti u miru – “vikati neće, neće bučiti, glas mu se neće čuti po trgovima.” Krist je objavljen svijetu kao “Sin ljubljeni” – “Evo Sluge mojega, miljenika duše moje.” Naviješta se milost i spasenje, jer trske napuknute polomiti neće, stijenja što tek tinja neće ugasiti.

Vjera u Kristovo uskrsnuće vjera je i u naše uskrsnuće. Ono se ostvaruje u krštenju, jer je to čin obraćenja i svjedočenja. Po milosti Božjoj, spasiteljici svih ljudi, trebali bi se odreći svih opačina, lošeg ponašanja, sebičnosti i samodostatnosti.  Krštenje je sakrament vjere, osposobljava nas  pobijediti zlo, počinjemo živjeti novim životom, životom ljubavi i nade. Naš dobri Bog uz Svoju milost povezuje i dobrohotnost i čovjekoljublje. Prihvatimo li sve te darove, koje dobivamo  bez zasluga, postajemo baštinici vječnoga života. Ako bahato ne prihvatimo te darove, ne prihvaćamo ni dar života vječnoga. Vrlo loše smo birali. Kao što je Krist pomazan Duhom Svetim i mi smo na našem krštenju pomazani istim Duhom naših roditelja i kumova. Ponosni smo da se to u našem Narodu događa mnogo stoljeća i da smo sudionici s Kristom koji je prošao  zemljom čineći dobro.

Krštenje Gospodinovo je objava Kristova Božanstva i objava Presvetog Trojstva – Oca, Sina i Duha Svetoga. Po krštenju postajemo djeca Božja, Otac nas prepoznaje kao svoju djecu. To je poziv, poslanje i obveza biti djelatno uključeni u spasenje, pozvani smo proći svijetom čineći dobro.

Takva vjera, način razmišljanja, svjetonazor nedostaje današnjem čovjeku. Zato smo depresivni, loše volje, nezadovoljni, proglašavamo najdepresivniji dan u godini. Još bi ga samo trebalo slaviti, ili proglasiti neradnim danom. Rođenjem u Duhu, drugim rođenjem uistinu postajemo Božja djeca, a Kristovo krštenje objava je spasiteljske prisutnosti Boga u povijesti, počinje punina vremena. Taj je događaj prekretnica u povijesti čovječanstva, daje mu smisao i puninu. Tako se navještaj starozavjetnog proroka u potpunosti ostvaruje, što potvrđuje glas s neba: “Ovo je Sin moj, Ljubljeni! U njemu mi sva milina!”

Zato je i krštenje prekretnica u našem životu, prijelaz je to iz smrti u život, iz tame u svjetlo. Događa se novi čovjek, postajemo novo čovječanstvo na novoj i obnovljenoj zemlji. Nema mjesta tjeskobi i izmišljenoj depresiji, jer naše spasenje odvija se tu i sada.

Krštenje nije dovršen čin, ono se živi i ostvaruje sve do naše smrti, a traži od svakog provođenje kršćanske ljubavi u djelo. Ne možemo nezainteresirano gledati što se događa, jer ne sudjelovati u osobnom spasenju i spasenju svoga Naroda znači svjesno se iz njega isključiti, znači propustiti mogućnost s Isusom proći zemljom.