Blagdan Svih svetih
PROGONILI SU TAKO I PROROKE PRIJE VAS!
BLAGO SIROMASIMA DUHOM, NJIHOVO JE KRALJEVSTVO NEBESKO!
Trpimir Benković
- Otkr 7, 2-4. 9-14
- Ps 24 (23)
- 1 Iv 3, 1-3
- Mt 5, 1-12a
Svetost nije povlastica, nije poseban poziv za izabrane. To je poziv svima, svi su pozvani na svetost. Današnjom svetkovinom sjećamo se svih onih koji su poziv prihvatili, ustrajali u vjeri u konačnu pobjedu istine i pravednosti. Nisu to samo poznati nam sveci, nego i svi oni nepoznati i obični ljudi, koji su potpomognuti blaženstvima, živjeli vjeru u uskrslog Krista. Odrekli su se sigurnosti i sebične komocije i svjesni svoje ljudske uvjetovanosti, pa i grijeha, ustrajali u neograničenom povjerenju u Boga. Zato je blagdan Svih Svetih, blagdan nade i vjere da bol i smrt ne pobjeđuju, da su samo preduvjet za sudioništvo u zajednici Svetih.
Svi sveti blagdan su jedinstva Crkve. Povezuju se “opečaćeni” iz knjige Otkrivenja i svi na zemlji, koji u neprekidnom hodu, nastoje dosegnuti “veliko mnoštvo” iz svakog naroda i plemena, puka i jezika, koje već stoje pred prijestolom i pred Jaganjcem odjeveni u bijele haljine. Palme u njihovim rukama simboliziraju konačnu pobjedu.
Gledati Boga “kao što jest” ostvarenje je naše vjere. Ako to uspijemo, postali smo djeca Božja, postali smo Bogu slični. Isplatilo se naše mukotrpno hodočašće kroz svijet koji nas ne prepoznaje. Ne prepoznaje nas jer ne prepoznaje Boga, jer ne prihvaća Božje posinstvo ni blaženstva kojima se to postiže. Samodopadni i oholi svijet svojevoljno se isključio iz zajednice Svetih.
Velika Povelja kršćanstva Isusov je govor na gori. Blaženstva koja nabraja sredstva pomoću kojih ostvarujemo konačni cilj. To su darovi Božji, koji nas obvezuju i potiču da se odgovorno i djelatno uključimo u realizaciju Božjeg nauma. Tko su “siromasi duhom?” Nisu to ograničeni i naivni ljudi, po nekima idioti, nego oni koji svu nadu polažu u Boga i od Njega očekuju spasenje. Siromaštvo u biblijskom smislu znači potpunu raspoloživost i povjerenje u spasiteljsko poslanje. To mora biti i naš trajni zadatak. Odreći se napasti sebičnosti, samodostatnosti, idolopoklonstva bogatstva, oholosti i bahatosti. Oholi i samoživi unište sami sebe. To isto učine škrtice i bahati. Mrzitelji na kraju zamrze sami sebe, a onaj kojeg mrze možda to i ne zna, ili ga nije briga. Pokušajmo drugačije, a današnja liturgijska čitanja uče nas kako živjeti, kako poštivati zakon, ali nadići bezosjećajnu zakonsku odredbu. Osnovno je pravilo ljubiti Boga i bližnjeg. Bog dozvoljava da sunce izlazi nad zlima i nad dobrima, da kiša pada svima jednako. Mi o tome ne odlučujemo. Prihvaćajući ili odbijajući tu zapovijed znači biti ili ne biti prihvaćen od Boga.
To su zamke suvremenog svijeta, vjerojatno mnogo opasnije od prijašnjih ideoloških maltretiranja i zabrana svih vrsta. Progonitelji vjere nisu nestali, nego su se presvukli, poprimili nove oblike kroz takozvanu demokraciju, slobodu bez obveza, liberalno građansko društvo u kojem su progoni Crkve još žešće nastavljaju. Kako surađivati s ljudima koji bahato i nepotrebno vrijeđaju? Koji ne priznaju svoje grijehe i propuste. Ako ne postanu „siromasi duhom“ neće uspjeti, ako se iskreno ne pokaju neće im se oprostiti ni na zemlji ni na nebu. Tako će i ubuduće stvarati nered u našem Narodu. Treba ih upozoriti da će i oni jednom stati pred Boga. Treba ih upozoriti da se spašavaju oni odjeveni u bijele haljine. Crvena, zelena, ružičasta, ili bilo koja druga neće proći!
Zato molimo Boga mudrosti, snage i ustrajnosti da i mi stignemo pred prijestolje Jaganjčevo, da se poklonimo u bijeloj haljini zajedno sa braniteljima vjere i Domovine i sa svojim najbližim za koje vjerujemo da su već tamo.
