Spomen svih vjernih mrtvih – Dušni dan

Spomen svih vjernih mrtvih – Dušni dan
UNIŠTITI ĆE GOSPODIN SMRT ZASVAGDA.
UZMITE JARAM MOJ NA SEBE

Trpimir Benković


Čitanja

  • Iz 25, 6a.7-9
  • Ps 25
  • Rim 8, 14-23
  • Mt 11, 25-30

Ništa u životu nije tako sigurno kao činjenica da ćemo umrijeti. Smrt posebno naglašava tajnu i zagonetku ljudskog postojanja. Kada tome dodamo problem pravednika koji trpi i bezbožnika kome sve ide od ruke, problem je još veći. Da li smrt predstavlja svršetak svega ili je to tek pravi početak našeg života? Pitanje je to koje se nametalo ljudima od početka svijeta, a nameće se i danas.

Tekst iz Knjige Mudrosti objašnjava da su duše pravednika u ruci Božjoj. Sveti Pavao govori: “Krist je uskrsnuo od mrtvih. Budući da je po čovjeku došla smrt, po Čovjeku dolazi i uskrsnuće mrtvih.” Crkva naučava da je smrt pobijeđena, da je Bogočovjek svojom mukom i smrti na križu pobijedio smrt i omogućio nam život vječni. Daruje nam vjeru, slobodu odabira i pisanu Objavu. Tko nije razumio, tko se nije dogovorio više i neće. Sam se isključio iz zajednice spašenih i izabrao mrak, besmisao i uništenje. Ostao je u mraku petka i nije razumio da se on ne može izbjeći. Tama petka morala se dogoditi, svijet se morao posramiti, jer je ubio Boga. To je bio čas u kojem je Božji „poraz“ postao očit i stvaran, ali to je u biti bio čas pobjede, čas proslave. Bog je umro da bi uskrsnuo! Ako je Krist uskrsnuo, vjerujemo da ćemo i mi uskrsnuti. To daje smisao našem životu, bez obzira tko smo ili što smo, što radili, čime se bavili, bili bogati ili siromašni.

Zato će, ovisno o slobodnom odabiru, budući život pravednika i bezbožnika biti bitno drugačiji. S jedne strane je nepregledno mnoštvo “jaraca”, koji su odabrali sebičnost i oholost, a s druge strane “blagoslovljeni Oca moga”, koji su imali srca i obzira za “gladne, gole i bose, za najmanje među nama”, a to će im Bog višestruko vratiti.

Propovijedajući vjeru i nadu u uskrsnuće, Crkva je uvijek naglašavala potrebu molitve za vjerne mrtve. Kroz takve molitve uspostavlja se veza između nas i onih koji su umrli i to na obostranu korist. Nama pomoć po zagovoru vjernih mrtvih da ustrajemo na putu vjere, a pokojnicima pomoć kroz naše žrtve i molitve za njihove pogreške i propuste.