Franjevački jubileji 2023.-2026.
Marco Moroni
Fra Zvonimir Pervan
Tekst je izvorno objavljen u tiskanom izdanju Veritasa – Glasnika svetog Antuna u listopadu 2024. godine (10/2024).
U povodu velikih franjevačkih jubileja i dolaska u Hrvatsku relikvije sv. Franje
Intervju s fra Marcom Moronijem, kustosom Svetog samostana u Asizu
Prošle godine proslavili smo osamsto godina Pravila sv. Franje koje je, možemo reći, svjetionik za nas franjevce. Koja su po Vašem mišljenju temeljna načela Pravila koja su i danas aktualna, kako za nas franjevce tako i za sve kršćane? Koje su, po Vama, temeljne vrijednosti koje Pravilo sadrži i kako ih možemo primijeniti u životu?
Osim Franjinih uputa braći da zavjetuju i žive čistoću, bez vlasništva i u poslušnosti rekao bih da postoje dvije točke kojih se posebno rado prisjećam i koje se doista tiču svih nas. Prvo što se ističe je opsluživanje svetog Evanđelja Gospodina našega Isusa Krista, što Franjo ističe na samom početku kao i na kraju Pravila čime gotovo uokviruje Pravilo koje je napisao. Potom držim da je jako važan aspekt koji se odnosi na posao koji Franjo stavlja u peto poglavlje Pravila gdje braću upućuje da, polazeći od posla, ne gase duh svete molitve i pobožnosti, kojemu sve druge vremenite stvari moraju služiti. Ovo mi se čini jako važnim, tj. da sve naše aktivnosti, svi naši odabiri, sav naš rad, sve naše obveze moraju imati u središtu taj duh svete molitve i pobožnosti, tj. usmjeriti se k Gospodinu i ostati s njim. Onda će iz toga proizlaziti svi stavovi, odabiri, djela koja ćemo biti pozvani činiti, bilo mi fratri, bilo vjernici laici, ili tko god želi slijediti Gospodina.
Inicijativa sv. Franje da se u Grecciu uprizore žive jaslice i povežu s euharistijskim slavljem bila je, možemo reći, događaj u kojem se spojila kontemplacija, evangelizacija i zajedništvo. Koje pouke, u smislu evangelizacije, možemo izvući mi franjevci i crkvene zajednice općenito iz ove inovativne geste?
Franjo je imao dar iznimne kreativnosti te je, stoga, bio genijalan i jako maštovit čovjek. To mu je omogućavalo da prenese i dočara poruku Evanđelja i ono što mu je bilo posebno na srcu. U tom smislu promatramo i događaj u Grecciu 1223. u božićnoj noći. Po sebi, Franjo nije napravio žive jaslice kako to obično zamišljamo s Marijom, Josipom i Isusom. Međutim, on je želio pokazati i uprizoriti događaj utjelovljenja, trenutka kada je Sin Božji ugledao svjetlo. To je povezao s euharistijom i tako su prisutni na slavlju euharistije mogli prepoznati Gospodina u euharistijskom kruhu. Bilo je to doista nešto briljantno. Danas, kako bismo ljudima približili tu istu stvarnost, koristimo razna medijska sredstva, masovne medije, specijalne efekte, no možda se, prije svega, trebamo vratiti čistoći svojih nakana, pogledati u središte svojega života a to je upravo odnos s Gospodinom po euharistiji i sakramentima koje su istinski izvor kreativnosti. Nemam Franjinu kreativnost da nešto više o ovome dodam, no uvjeren sam da upravo naš svakodnevni život s Gospodinom i za Njega postaje svjedočanstvo i evangelizacija.
Uskoro ulazimo u godinu velikog jubileja Pjesme stvorova sv. Franje, teksta koji je stoljećima nadahnjivao ne samo vjernike nego sve, uključujući i papu Franju koji je, nadahnjujući se Pjesmom stvorova, napisao encikliku Laudato Sì. Što nam Pjesma stvorova otkriva o osobnosti i svetosti našeg Asiškog sveca? Na koji način ovaj tekst nastavlja oblikovati našu franjevačku duhovnost i poslanje?
Volim istaknuti da je Pjesma stvorova prije svega molitva! Vrlo često, a nažalost to ćemo mnogo puta čuti i tijekom proslave obljetnice, tumači se kao manifest ekologije ante litteram (prije svojeg vremena), no ne bih volio da se svede na to. Franju se zapravo smatra prvim ekologom, no ovdje se radi o ekologiji koju papa Franjo naziva integralnom ekologijom što nije samo poštivanje prirode nego prepoznavanje stvorenoga kao Božjeg dara i najvećeg svjedočanstva Njegove ljubavi prema nama. Pojam stvorenoga nama kršćanima ne govori samo o prirodi i svijetu kao takvom, nego nas upućuje na Stvoritelja, stvorenje kao Stvoriteljev dar. U tome smislu iščitavamo Franjinu Pjesmu stvorova u kojoj se otkriva čvrsta vezu Franje sa Stvoriteljem, Franje koji prepoznaje dobrotu i ljepotu stvorenoga što je osobita novost u njegovo vrijeme kada se sve što je prolazno smatralo negativnim te je uzrokovalo razvijanje prezira prema svijetu. To je bila tema onog vremena. Čak je i tekst pape Inocenta III. govorio upravo o tome, o preziru svijeta. U takvom ozračju Franjo piše Pjesmu stvorova donoseći neviđenu novost: radost zbog darovanog svijeta. Želim dodati još nešto vrlo važno: Pjesma stvorova se ne ograničava samo na ove teme, već u završnom dijelu govori o oprostu i sestrici smrti. To su dva elementa koja ne smijemo zaboraviti dok obilježavamo osamstotu godišnjicu Pjesme stvorova. Opraštanje je najviši ljudski čin i mislim da je to bitno obilježje kršćanske vjere koje ju čini drugačijom od drugih religija. Ne znam uspijevaju li druge religije govoriti o oprostu i živjeti oprost kao što smo pozvani živjeti mi kršćani, mi Kristovi – mi Onoga koji je na križu molio Oca da oprosti onima koji su ga ubijali. Druga tema koju sam spomenuo i koja mi se čini jako važnom u Pjesmi stvorova jest ona o sestrici smrti. To je iznimno važna tema u ovom našem vremenu kada se želi sakriti smrt, udaljiti ju ili pak željeti smrt da se prekine život koji je možda ispunjen patnjom i ne smatra se dostojnim. Pitanje kraja života vrlo je važna i aktualna tema našeg vremena.
Cijeli intervju možete pročitati u tiskanom izdanju Veritasa – Glasnika sv. Antuna Padovanskoga u broju 10/2024.
