Intervju: Vanessa Mioč, pjevačica duhovne glazbe (I. dio)

Maja Šubarić Mahmuljin

Tekst je izvorno objavljen u tiskanom izdanju Veritasa – Glasnika svetog Antuna u srpnju/kolovozu 2024. godine (7/8/2024).

Sve više osjećam da je glazba put na koji me Bog poziva

„Vjera je za mene ljubav, a ljubav je za mene Bog. On je sve u mojem životu, moj smisao postojanja i zbog Njega se bavim duhovnom glazbom. Želim učiniti sve da Mu budem bliže, a taj put ponekad nije jednostavan“, rekla nam je Vanessa Mioč. Ova mlada pjevačica duhovne glazbe krajem svibnja ove godine predstavila je novu pjesmu Još koja je zbog emocija i dirljiva teksta naišla na odlične reakcije publike. Pjesma je to koja će se naći na njezinom albumu prvijencu na kojem intenzivno radi. Vanessina ljubav prema glazbi traje odmalena. Ističe kako je još kao djevojčica željela postati pjevačica, a njezin prvi susret s duhovnom glazbom dogodio se na Kamenitim vratima.

Za početak, recite nam od kuda ljubav prema glazbi? Jeste li oduvijek sanjali da ćete biti pjevačica?

Mislim da će se većina glazbenika sa mnom složiti da je to jako posebna stvar. Značenja glazbe postala sam svjesna vrlo rano u djetinjstvu. Imala sam ritam u sebi i shvatila da lako mogu stvoriti pjesmu. To mi je stvaralo radost i zadovoljstvo. Volim se povezivati s ljudima kroz glazbu. Kad si tužan, glazba te prati i lakše tuguješ. Kad si, pak sretan, postaješ još sretniji uz glazbu. Ona je oslobađajuća, pogotovo u kombinaciji s duhovnom glazbom.

Naravno, oduvijek sam sanjala da ću biti pjevačica. To je bio moj dječji san za koji sam mislila da će se teško ostvariti. U Švicarskoj nisam nikoga upoznala tko se profesionalno bavio glazbom. Taj san sam proživljavala u dječjoj sobi. Imala sam svoje koncerte s četkom u ruci i sanjala sam da mogu svoj talent živjeti i podijeliti s drugima. Jako sam zahvalna što je to danas moja stvarnost i što sam okružena glazbenicima koji su mi inspiracija.

Vaš prvi susret s duhovnom glazbom bio je na Kamenitim vratima. Opišite nam to iskustvo.

To je bilo jedno posebno iskustvo koje neću nikad zaboraviti. Molitvena zajednica Srce Isusovo za mene je kao druga obitelj. Još u srednjoj školi postala sam njezin član i vjerujem kako je to bio ključan trenutak u mojem životu. Kako me glazba uvijek pratila, čim sam se preselila u Hrvatsku, majka me prvo upisala u školu pjevanja. Uvijek sam se vrtjela oko Kaptola i tako sam jednom došla i do Kamenitih vrata. Naravno, privuklo me to zajedništvo i molitva. Došla sam tamo još kao tinejdžerka koja se u trenucima osjećala usamljeno. Tražila sam odgovore na brojna pitanja i ponekad se osjećala neshvaćeno. 

Bilo mi je divno naći se u tom zajedništvu ljudi koji imaju isti cilj, a to je biti što bliže Bogu. Voljela bih da što više ljudi, posebice mladih, ima takvo iskustvo koje je za mene bilo oslobađajuće, a da ne govorim o samoj duhovnoj glazbi koju sam tamo čula. Bilo mi je jako lijepo čuti mlade koji stvaraju tu glazbu, koju osim predivne melodije, prati još ljepši i dublji tekst. To me se najviše dojmilo. 

Kako ste se odlučili na prepjev pjesme Još? Jeste li se prepoznali u njoj i koja je poruka pjesme? Kakve su reakcije autorice na pjesmu, a kakve publike?

Pjesmu Još napisala je američka autorica Ashley Hess, a ja sam je čula na putovanju iz Zagreba prema Splitu jer smo imali koncert na Gripama. Već od prvog slušanja duboko sam proživljavala emocije i tekst. Morala sam se zaustaviti na autoputu koliko su mi suze svakom riječju sve jače tekle. Nevjerojatno je to kako Bog to sve posloži. Pjesma me pronašla baš u pravom trenutku, iako su mi je mama i prijateljica mjesecima ranije poslale. Presretna sam bila kada mi ju je draga prijateljica Nera, kako ona kaže s lakoćom prevela i također osjećala kako je to ta pjesma. Tada sam odlučila da Yet postane Još. Najviše mi se svidjela poruka pjesme koja je jednostavna, pitka i jasna. 

Pjesma govori o našoj ljudskoj nesavršenosti, nesigurnosti, strahovima i svijesti da ne možemo sve sami. Idealna je za svakog tko želi raditi na sebi, ali shvaća da ne može sve sam učiniti, nego mu Bog pomaže na tom putu. Voljela bih kada bi je mladi poslušali i shvatili da možda nismo najbolji, ali mijenjamo se, i na tom putu nas Bog voli uz sve nedostatke i nesigurnosti. To je poruka koja je danas aktualna jer svi živimo u užurbanom svijetu i treba nam ova poruka. Ashley se jako obradovala i bila je počašćena kada sam joj rekla da ću prevesti pjesmu i izvesti je na hrvatskom jeziku. I publici se jako sviđa. Mnogi su mi rekli da ih je pogodila na pozitivan način.

Cijeli intervju možete pročitati u tiskanom izdanju Veritasa – Glasnika sv. Antuna Padovanskoga u broju 7/8/2024.