Fra Bernardin Filinić

Tekst je izvorno objavljen u tiskanom izdanju Veritasa – Glasnika svetog Antuna u svibnju 2019. godine (5/2019).


Prije svoje muke, pred blagdan Pashe znajući da se približio njegov čas da prijeđe s ovoga svijeta Ocu, Isus je ljubio svoje učenike. Za večerom je ustao, uze ručnik i opasa se, uze vodu u praonik i počne učenicima prati noge i ubrusom ih otirati. Petar nije htio da mu učitelj pere noge, ali Isus mu reče:“Ako te ne operem nećeš imati dijela sa mnom.“ I Petar je pristao. Kad je Isus završio prati noge sjeo je i rekao učenicima: „Razumijete li što sam vam učinio? Vi me zovete Gospodinom i Učiteljem. To i jesam. Ako sam dakle ja – Gospodin i Učitelj – vama oprao noge, treba da i vi jedni drugima perete noge.“ „Zaista, kažem vam: nije sluga veći od gospodara ni poslanik od onoga koji ga posla. Blago vama budete li tako činili.“ ( vidi: Iv 13, 1-17) Zatim Isus prokaza izdajicu. Kada uze zalogaj što mu dade Isus, Juda izađe iz dvorane, a bijaše noć.

Isus tada na rastanku dade novu zapovijed:“Ljubite jedni druge; kao što sam ja vas ljubio tako i vi ljubite jedni druge! Po tome će ljudi znati da ste moji učenici: ako budete ljubili jedni druge.“ Petar se hvali da će dati život za Isusa, ali Isus mu proriče da će ga on prvi zatajiti. Petar je bio umišljen, zato Isus dopušta pad, da bi ozdravio Petra. Tek ponizan Petar može voditi Kristovu Crkvu. U svom govoru učenicima na posljednjoj večeri Isus kaže: „Ja sam Put, Istina i Život, nitko ne dolazi Ocu osim po meni. Osim toga Isus daje obećanje da će poslati Duha Svetoga, koga zove: Duh Branitelj, Duh Istine, koji će ih poučavati u svemu i dati potrebnu snagu da svjedoče za Krista. Isus obećava i mir u srcima učenika. Zatim u svećeničkoj molitvi moli za svoje učenike, i to ne samo za prisutne nego i za sve koji će vjerovati do konca svijeta i moli: „Da budu jedno kao što si ti Oče u meni i ja u tebi, da svijet uzvjeruje da si me ti poslao.“(vidi: Iv 14-17) Međusobna ljubav i jedinstvo Kristovih učenika u prvotnoj Crkvi bila je znak po kojemu se širilo kršćanstvo.

Po završetku molitve pođe Isus sa svojim učenicima u vrt Getzemani. Tu povede Juda Iškariotski naoružanu četu židovskih glavara i farizeja da uhapse Isusa. Isus ih zapita: „Koga tražite?“ Odgovore mu:“Isusa Nazarećanina.“Reče im Isus: “Ja sam!“ A oni padoše na zemlju. Isus im reče:“Ako mene tražite, pustite ove da odu.“ Tada su uhvatili Isusa i svezali ga. (vidi: Iv 18, 1-12)

Odvedoše ga kod Ane potom kod Kajfe koji bijaše veliki svećenik one godine. Petar je ušao u dvorište velikog svećenika i tu je pred sluškinjom tri puta zatajio da pozna Isusa. A Isus je pred glavarima svećeničkim i Vijećem stajao, svjedoci su ga optuživali, a Isus je šutio. Tada ga veliki svećenik upita: „Jesi li ti Krist Sin Božji?“ A Isus mu reče:“Ja jesam! I gledat ćete Sina Čovječjega gdje sjedi s desna Sile i dolazi s oblacima nebeskim“ (Mk 14, 60-62). Nato veliki svećenik razdrije haljine rekavši: Što nam trebaju svjedoci? Čuli ste hulu. Oni svi presudiše: smrt je zaslužio. Udarali su ga i pljuvali na njega.

Nato odvedoše Isusa od Kajfe u dvor Pilatov. Oni su ga tužili. A Pilat upita Isusa: „Ti li si židovski kralj?“ Isus odgovori:“Kraljevstvo moje nije od ovoga svijeta. Kad bi moje kraljevstvo bilo od ovoga svijeta moje bi se sluge borile da ne budem predan Židovima.“ Nato mu reče Pilat: Ti si dakle kralj? Isus odgovori:“Ti kažeš: ja sam kralj. Ja sam se zato rodio i došao na svijet da svjedočim za istinu. Tko je god od istine sluša moj glas.“ (vidi: Iv, 18, 28-37) Tada Pilat izađe pred Židove i izjavi: Ja ne nalazim na njemu nikakve krivice. A običaj je da vam o Pashi nekoga pustim. Hoćete da vam pustim kralja židovskoga? A oni povikaše: Ne toga nego Barabu! A Baraba bijaše razbojnik. Tada Pilat dade bičevati Isusa, a vojnici mu staviše vijenac od trnja na glavu. Pilat opet izvede Isusa s trnovim vijencem i u grimiznom plaštu. I opet potvrdi da ne nalazi na njemu nikakve krivice. I zatim reče: “Evo Čovjeka!“ Glavari svećenički i njihove sluge povikaše: “Raspni ga, raspni!“ Pilat je nastojao pustiti Isusa, ali kad su Židovi vikali: Ako ovoga pustiš nisi prijatelj caru, jer tko se pravi kraljem protivi se caru. Kad je Pilat čuo te riječi uplaši se za svoj položaj izvede Isusa i osudi ga na smrt i predade im ga da se razapne. A Isus noseći križ uziđe na mjesto koje se zove Lubanjsko, hebrejski Golgota. (Vidi: Iv 19, 1-18)

Podno križa Isusova stajala je majka njegova Marija , Marija Kleofina i Marija Magdalena. Kad Isus vidje majku i pored nje učenika Ivana reče majci:“Ženo! Evo ti sina!“ Zatim reče učeniku: „Evo ti majke!“  Nakon toga Isus reče: „Žedan sam.“ Čim Isus uze ocat, reče:“Dovršeno je!“ I nakloni glavu i predade duh. (vidi: Iv 19, 25-30) Budući da je bila priprava za Pashu, Židovi zamoliše Pilata da se prebiju koljena i da se skinu. Kada dođoše do Isusa i vidjeli da je već umro, jedan od vojnika kopljem probode bok i odmah poteče krv i voda. To simboli sakramenata Crkve: Krštenja i Euharistije. Nakon toga Josip iz Arimateje koji je bio tajni učenik Isusov, zamoli Pilata da smije skinuti tijelo Isusovo. On mu dopusti. Josip i Nikodem pomažu tijelo Isusovo i poviju. Blizu bijaše nov grob. Tu polože Isusovo tijelo. (vidi: Iv 19, 38-42)

Cijeli tekst možete pročitati u tiskanom izdanju Veritasa – Glasnika sv. Antuna Padovanskoga u broju 5/2019.