Majka svih naroda
Ana Penić
Tekst je izvorno objavljen u tiskanom izdanju Veritasa – Glasnika svetog Antuna u svibnju 2024. godine (5/2024).
Sjećam se… Bilo je ljeto 1991. godine. Dio ljetnih praznika provela sam kod sestre koja sa svojom obitelji živi u Podstrani, lijepom mjestašcu između Splita i Omiša. Vrijeme je bilo bajkovito; sunčano, mirno, nadahnjujuće za pjesnike i slikare. Uživala sam u pogledu na more, u razgovorima sa sestrom i njezinom obitelji, i s njihovim susjedom, Splićaninom, koji je tamo imao vikendicu. Prezivao se Mandić. Tako riječ po riječ i jednom je u razgovoru spomenuo da ima brata svećenika, Marina Mandića, misionara u Meksiku. Upravo tada je bio u Splitu. Zamolila sam ga da me upozna s njim. Pristao je. Već sutradan sam razgovarala s don Marinom Mandićem. Što smo ulazili dublje u razgovor sve više sam bila zadivljena njegovim pripovijedanjem o vjernicima, o Gospi Guadalupskoj, najpoznatijoj u Meksiku, kojoj dolaze milijuni vjernika, ali i ljepoti njezina lika u katedrali Njoj posvećenoj.
Temperamentno, duhovno, raspjevano, radosno, zračio je hrvatski svećenik, salezijanac, misionar u Meksiku, don Marin Mandić, dok je govorio o svojem misionarskom životu u Meksiku. Ovaj hrvatski svećenik bio je sitne tjelesne građe, kao i njegov prezimenjak, on je bio uvjeren i rođak – Leopold Bogdan Mandić. Zračio je radošću i ljubavlju za Gospu Sinjsku, Bistričku, Guadalupsku. Bio je razigran, duhovit, raspjevan, sjajan pripovjedač.
Od prvoga trenutka kada smo se upoznali – oduševio me je! Moji bi učenici rekli: „Bio je sitan, ali dinamitan!”
Doživjela sam ga kao dar Isusove Majke, dar Gospe Sinjske i Gospe Guadalupske. Pod nebom Gospe Sinjske don Marin je proživio svoje djetinjstvo a svoje svećeničke, misionarske dane u Meksiku, živi s Njezinim narodom – koji je štuje i časti kao Gospu Guadalupsku.
Don Marin Mandić bio je oduševljeni svećenik, sjajan pripovjedač, svjedok i zaljubljenik u Gospu – sretan u svojem svećeničkom i misionarskom zvanju. Naglašavao je da njegovo ime Marin – znači Marijin. Tako se, govorio je, i osjećao – Marijin.
Kada je govorio o svojoj misiji u Meksiku i meksičkom narodu, blistao je! „To je jednostavan narod, puk zaljubljen u svoju Gospu Guadalupsku još više nego mi Hrvati koji svu svoju prošlost, sadašnjost i budućnost živimo i proživljavamo s ljubavlju Isusove Majke – Gospe Sinjske, Gospe Trsatske, Gospe Aljmaške, Gospe Bistričke”, govorio je.
Ovaj temperamentni i oduševljeni hrvatski salezijanac bio je profesor, pjesnik, književnik i misionar. U Meksiku, u dalekoj provinciji i nama dalekoj zemlji svojim siromašnim vjernicima bio je svjetlo i oslonac, darovatelj zemaljskih dobara, svjedok Marijine vjere, i brige, Njezine majčinske ljubavi za njih. Zauzvrat je dobivao njihovu djetinju zahvalnost, povjerenje i ljubav. Zamišljam igrani film, ili mjuzikl o njegovu životu. U životu ovoga misionara bilo je i opasnosti, i napetosti, i opuštenosti, i pjesme, i radosti, i Hrvatske, i Bosne, i Meksika. Njegov život bio bi sjajna podloga glazbenog i scenskog spektakla u kojoj bi došla do izražaja sva ljepota, sva raskoš meksičkog i hrvatskog mentaliteta, sve bogatstvo narodnih nošnji, meksičkih sombrera, hrvatskih šešira s trobojnicom, te meksičke i hrvatske folklorne i glazbene baštine.
Godine 1991. provela sam mjesec dana u SAD-u, kao sudionik Obiteljskog kongresa u Kaliforniji. Bila je to prilika da posjetim najvažnije sjevernoameričke gradove u kojima žive Hrvati: New York, Chicago, San Francisco, Los Angeles, Washington. Doživjela sam svu ljepotu vjere i liturgije Katoličke Crkve, prožete čašćenjem Isusove Majke među različitim narodima i u različitim kulturama. U Washingtonu sam bila na svetoj misi u najvećoj katoličkoj crkvi u Sjevernoj Americi koja je posvećena Bezgrešnom začeću Blažene Djevice Marije. Misu je slavio hrvatski misionar. U toj velebnoj katedrali nalaze se Gospini likovi svih katoličkih naroda koji su naselili Sjedinjene Američke Države. Izgradili su je katolici, radnici – doseljenici iz svih krajeva svijeta samo svojim prilozima. Tu se nalazi kip drage Gospe Bistričke. I tu sam osjećala da sam u svojem domu. U svakoj hrvatskoj kući u gradovima Kalifornije bila je slika Gospe Sinjske jer su većina Hrvata u tom dijelu SAD-a doseljenici iz Dalmacije.
Ipak, San Francisco je nešto posebno. U njemu sam prvi put vidjela lik Gospe Guadalupske. Očarao me je! Ne samo prelijepi Gospin lik, očaralo me je i sve ono što je bilo vezano uz tu sliku. Ispod velike Gospine slike nalaze se poruke, zahvale i molitve vjernika, najviše djece, dragoj Gospi. Izraz je to vjere, odanosti i ljubavi katolika, doseljenika iz Južne Amerike. Svi koji ne mogu ići u svetište Gospe Guadalupske u Meksiko dolaze ovdje zahvaliti svojoj Majci za dobro koje su dobili Njezinim zagovorom. Nije me iznenadila činjenica da je Gospino svetište u Guadalupi uz Lurd najposjećenije Gospino svetište na svijetu!
Isusova Majka, mlada djevica iz Nazareta, zaista je proročki rekla da će ju svi narodi zvati blaženom. I zovu je! Prekrasno, zaista!
To svjedoči i Osječanka Zlatica Čepo. Jedinstvena je u Hrvatskoj po svojoj ljubavi prema Katoličkoj Crkvi i Isusovoj Majci. Supruga, majka, sada već i baka, ujedno je i Gospina hodočasnica. Propješačila je gotovo cijelu Europu, od Lurda do Međugorja, s krunicom u ruci, s ruksakom na leđima i s Marijinom ljubavlju za Isusa i Njegovu Crkvu.
Sa svojim suprugom bila je i u Meksiku, u svetištu Gospe Guadalupske. Vratili su se ispunjeni prekrasnim uspomenama. Kažu da je vjerničko iskustvo u ovom Gospinu svetištu sasvim drugačije nego bilo gdje na svijetu. Vjernici su ljubazni, nasmijani, raspjevani, na njihovim licima i u očima prepoznaje se radost i zahvalnost. Oni pjesmom izražavaju i svoju bol, i svoju radost, i svoju zahvalnost Gospi koja im je vjerna i čudotvorna Majka. Sad već milijunsko mnoštvo hodočasnika vjeruje da Isusova majka razumije siromašnu djecu i majčinski ispunjava njihove molitve za različite potrebe: ozdravljenje, posao, sklad u obitelji. „Doživjeti susret s Gospom Guadalupskom u Njezinu svetištu, u Meksiku – iskustvo je neba! Tu dolaze milijuni vjernika – siromašnih, bolesnih, iscrpljenih, a svojim kućama odlaze – utješeni i radosni .To je Gospin dar”, svjedoči gospođa Čepo.
Iskustvo Božje i Marijine blizine i radosti nosilo je pokojnog don Marina Mandića u misije među najsiromašnije kao i gospođu Zlaticu Čepo u njezinu marijanskom hodu od Osijeka do svih marijanskih svetišta Europe i Guadalupe. Njihovo duhovno iskustvo je – Isusova Majka – koja istom ljubavlju grli i prihvaća svako dijete, svakog čovjeka, siromaha, bolesnika, napuštenog i odbačenog zbog bilo kojeg razloga. Ona je kao sunce – obasjava i grije svako ljudsko srce i sve narode koji se otvaraju Njezinoj ljubavi. Ona je uvijek naša draga Majka! Majka svih naroda!
Cijeli članak možete pročitati u tiskanom izdanju Veritasa – Glasnika sv. Antuna Padovanskoga u broju 5/2024.
