Mudrost i pouka

Fra Bernardin Filinić

Tekst je izvorno objavljen u tiskanom izdanju Veritasa – Glasnika svetog Antuna u veljači 2019. godine (2/2019).

U Svetom pismu Staroga saveza osim povijesnih imamo i knjige mudrosti i pouka, kao Knjigu o Jobu, gdje je opisana strpljivost Joba nama za pouku u teškim trenucima života da Bog daje sretan svršetak kušnjama. Zatim, knjiga Mudrosti, pa Mudrih izreka, Knjiga Sirahova, Propovjednik, Pjesma nad pjesmama. Nada sve su znameniti Psalmi, gdje je opisana gotovo cijela povijest od Izlaska i Mudrost te slikoviti navještaj trpljenja, smrti i uskrsnuća Isusa Krista. A onda tu su proroci, od kojih smo spomenuli Izaiju, Jeremiju, Ezekijela i Danijela u toku povijesti izabranog naroda. Uz proroka Jeremiju su povezane Tužaljke nad Izraelom, koji je morao ići u ropstvo zbog svojih grijeha. Pa tzv. Mali proroci: Hošea, Joel, Amos, Obadija, Jona, Mihej, Nahum, Habakuk, Sefanija, Hagaj, Zaharija i Malahija. I oni su vrlo važni. Na primjer, Mihej naviješta gdje će se roditi Isus Krist: „A ti, Betleheme Efrato, najmanji među kneževstvima Judinim, iz tebe će mi izaći onaj koji će vladati Izraelom, njegov je iskon od davnina, od vječnih vremena“ (Mih 5, 1). Ili Malahija, koji navješćuje Ivana Krstitelja: „Evo šaljem glasnika da put preda mnom pripravi i doći će iznenada u Hram svoj Gospod koga vi tražite i anđeo saveza koga žudite“ (Mal 3,1).

A onda knjige o Tobiji, Juditi i Esteri, koje spadaju i u povijest i u pouke za nas. U pobjedi Judite nad Holofernom Crkva čini usporedbu s Marijom koja je pobijedila Sotonu, kad je njezin Sin Isus Krist satro glavu zmiji. A onda knjiga o Esteri, gdje prepoznajemo progonstvo izabranog naroda i opasnost potpunog uništenja, s divnom molitvom kraljice Estere: „Gospodine moj, ti si jedini! Dođi u pomoć meni koja sam sama…Ti si izabrao Izraela u trajnu baštinu i da si za njih učinio sve što si im obećao. Ali smo sada sagriješili i ti nas predao u ruke neprijatelja naših jer smo iskazivali počast bogovima njihovim. Pravedan si Gospodine!“ (Est 4,17). Bog je uslišio molitvu, oslobodio od smrti Izraelski narod i dao im mir i slobodu.

I Knjige o Makabejcima možemo smatrati i povijesnim i poučnim. U prvoj knjizi o Makabejcima, epigon Aleksandra Velikog, Antioh Epifan, oskvrnjuje Hram u Jeruzalemu. Neki su Židovi pristali uz Antioha, ali ne Matatija i njegovi sinovi. Oni su se branili od Antiohove vojske i pobjeđivali. Posebno se u tome istakao Juda Makabej, koji je puno puta pobijedio, očistio je oskvrnuti Hram, a svećenici ga posvetili. No ipak je kao junak pao u boju. Pred velikim brojem neprijatelja nije htio pobjeći. Oplakivao ga je sav Izrael. Druga knjiga o Makabejcima napisana je grčkim jezikom. Knjiga je važna i po navještaju o uskrsnuću mrtvih, po molitvi za pokojne (vidi bilješku uz 2 Mak 7,9). U sedmoj glavi čitamo o mučenju Eleazara jer nije htio odstupiti od vjere otaca. Tako i sedmero braće sa svojom majkom ostadoše vjerni, ubijeni jedan za drugim. Očito je kako uz povijest Knjiga o Makabejcima daje i pouku i primjer tolikih mučenika u kršćanstvu, koji su slijedili Isusa Krista. I braća Makabejci primili su milost snage od Isusa Krista, jer On je Gospodar vjekova po kome je sve stvoreno. Ipak je konačno Izrael pobijedio. Obnovili razoreni Hram i svi su tada blagoslivljali Gospodina koji se očitovao: „Blagoslovljen bio Onaj koji je svoje Prebivalište u Jeruzalemu sačuvao i obnovio neoskvrnjeno!“ Hebreji su od toga vremena zavladali gradom Jeruzalemom. I tako se približavamo Novom savezu, što će ga Krist darovati svojom krvlju. Ali najprije će doći Ivan Krstitelj, najveći od svih proroka.

Ivan Krstitelj posljednji je prorok Staroga saveza i prvi prorok Novoga saveza. Kod njegova rođenja dogodile su se čudesne stvari. Njegova majka Elizabeta bila je nerotkinja, a otac Zaharija nije u to povjerovao, zato je zanijemio. Elizabeta je zatrudnjela. Marija, majka Isusova je posjetila Elizabetu u trudnoći i onda je zaigralo čedo u utrobi, te je i Elizabeta uskliknula Mariji:“Blagoslovljena ti među ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje! Ta otkuda meni da mi dođe majka Gospodina mojega. Gledaj samo! Tek što mi do ušiju dopre glas pozdrava tvojega, zaigra mi od radosti čedo u utrobi. Blažena ti što povjerova da će se ispuniti što ti je rečeno od Gospodina!“ Kad je bilo vrijeme da Elizabeta rodi, nadjenuše mu ime Ivan, što znači Bog je naklonjen. I tada otac njegov Zaharija progovori pjesmom.“ Blagoslovljen Gospodin Bog Izraelov, što pohodi i otkupi narod svoj! Podiže nam snagu spasenja u domu Davida, sluge svojega, kao što obeća na usta svetih proroka svojih odvijeka, spasiti nas od neprijatelja naših i od ruke sviju koji nas mrze; iskazati dobrotu ocima našim i sjetiti se svetoga Saveza svoga, zakletve kojom se zakle Abrahamu ocu našemu da će nam dati te mu izbavljeni od ruku neprijatelja služimo bez straha u svetosti i pravednosti pred njim u sve dane svoje. A ti dijete prorok ćeš se Svevišnjega zvati, jer ćeš ići pred Gospodinom da mu pripraviš putove, da pružiš spoznaju spasenja narodu njegovu po otpuštenju grijeha njihovih, darom premilosrdnog srca Boga našega po kojem će nas pohoditi Mlado sunce s visine, da obasja one što sjede u tmini i sjeni smrtnoj, da upravi noge naše na put mira.“ Ivan je međutim rastao i duhom jačao. Boravio je u pustinji sve do dana svoga javnog nastupa pred Izraelom. (Vidi: Lk 1, 39-80)