Bazilika svete Marije Velike
Karolina Kompes
Tekst je izvorno objavljen u tiskanom izdanju Veritasa – Glasnika svetog Antuna u rujnu 2024. godine (9/2024).
Kratka povijest bazilike
Bazilika svete Marije Velike ili poznatija po imenu Santa Maria Maggiore, četvrta je rimska crkva po veličini i najveća među crkvama posvećenim Djevici i jedina među papinskim bazilikama koja je unatoč ukrasima, sačuvala originalni oblik i karakter. Jedna je od četiri antičke papinske bazilike i sjedište antiohijskog patrijarha te najvažnija rimska crkva posvećena Majci Božjoj. Nalazi se na Eskvilinu, jednom od sedam rimskih brežuljaka u sjeveroistočnom dijelu stare povijesne jezgre.
Prema legendi iz 13. stoljeća, u noći 3. kolovoza 352. godine Gospa se ukazala tadašnjem papi Liberiju i rimskome patriciju Ivanu. U tom ukazanju rekla im je da njoj u čast izgrade crkvu na mjestu koje će biti obilježeno snijegom. Snijeg je pao 5. kolovoza na Eskvilinu, jednom od sedam rimskih brežuljaka. Papa Liberije osobno je odredio granice buduće bazilike pa se i po njemu zove Liberijanska bazilika. Legenda je prikazana na srednjovjekovnim mozaicima, dosta prepravljanima, kojima se i danas možemo diviti u loži iznad trijema iza oltara.
Na uspomenu što je Efeški sabor 431. godine proglasio dogmu o Marijinu bogomaterinstvu, crkvu je svečano posvetio presvetoj Bogorodici papa Siksto III. Također je na ovom mjestu prvi slikovito uprizorio Isusovo utjelovljenje, a 432. godine podigao je oveću špilju nalik na onu u Betlehemu, zbog koje se bazilika neko vrijeme zvala Sveta Marija od Betlehema, a danas je poznata i pod još jednim imenom Sancta Maria ad praesepe – Gospa od jaslica. Kod rimskih hodočasnika bila je veoma popularna, tako su na povratku iz Svete Zemlje, donosili dijelove drvenih jaslica iz Betlehema i postavljali ih, kao relikviju, u ovu špilju. O tome danas svjedoči pozlaćena škrinjica, Sacra Culla, u kripti ispod glavnoga oltara u istoj bazilici koja sadrži pet komada onih jasala u koje je položen netom rođeni Isus.
Struktura bazilike
Vanjsko pročelje bazilike napravljeno je po projektu arhitekta Fernanda Fuge, koje se sastoji od trijema podijeljenog pilastrima s ukrasnim stupovima na pet otvora. Pruža prekrasan dojam, a uz crkvu se zdesna uzdiže najviši rimski romanički zvonik visok 75 metara u kojem se nalazi pet zvona.
Trobrodna unutrašnjost pruža veličanstven prizor raskoši i elegancije. Poslije dvostrukog reda stupova pod slavolukom je veliki baldahin, ponovno Fugino djelo, oslonjen na četiri porfirna stupa. Strop, koji je izgradio Guiliano da Sangallo, pozlaćen je prvim zlatom donesenim iz Amerike. Na zidu duž arhitrava je niz od 36 mozaika iz 5. stoljeća, koji predstavljaju prizore iz Starog zavjeta poput Abrahamova, Jakovljeva i Mojsijeva puta u Obećanu zemlju. Zatim se spaja s velikim mozaikom na slavoluku iznad baldahina koji prikazuje događaje iz Novog zavjeta, ponajviše scene iz života Majke Božje i Krista.
Nasuprot već spomenutih relikvija betlehemskih jaslica nalazi se veliki kip pape Pija IX. u molitvi iz 1880. godine. Glavni oltar, ispod velikog baldahina, sarkofag je u koji su bili položeni posmrtni ostaci sv. Mateja evanđelista. U apsidi iza oltara sa šiljastim prozorima vidi se epilog sveukupnog mozaičkog ukrasa bazilike tzv. Marijin trijumf iz 1295. godine.
ZANIMLJIVOSTI
Tko je služio mladu misu u ovoj bazilici?
sveti Ignacije Loyolski
papa Pio XII.
blaženi kardinal Alojzije Stepinac