Pobačaji su uništili moj život. Sada kada sam majka i supruga živim svoj san

Maja Šubarić Mahmuljin

Tekst je izvorno objavljen u tiskanom izdanju Veritasa – Glasnika svetog Antuna u lipnju 2024. godine (6/2024).


„Želim donijeti svijest o pobačaju u Hrvatsku i prenijeti istinu o tome kako pobačaj ranjava žene i muškarce”, rekla nam je Patricia Sandoval (43), američka pro-life aktivistica čija je knjiga Preobražena prije tri godine izašla u nakladi izdavačke kuće Kyrios. Patricia je rodom iz Meksika, no djetinjstvo i mladost je provela u Kaliforniji. Njezina je životna priča inspirativna, ali i vrlo teška. Kao dijete rastavljenih roditelja bila je napuštena od majke, imala je tri namjerna pobačaja te završila u paklu droge i beskućništva. Istinu o pobačaju na težak je način spoznala radeći u Planiranom roditeljstvu. U trenucima beznađa, kada je ostala bez svega, utjehu i nadu pronašla je u Bogu. Nakon što je sama spoznala Božju milost odlučila je biti glas nerođenih te pomoći drugim ženama i muškarcima u izlječenju rane pobačaja. Prva je Latinoamerikanka koja je javno priznala da je pobacila te 20 godina putuje svijetom i bori se za nerođene. Potresnim svjedočanstvom dirnula je brojne koji je slušaju ili čitaju njezinu knjigu. Danas je Patricia ispunjena majka i supruga. Uz održavanje govora, uspješno vodi i pro-life talk show koji se emitira na televiziji u čak 20 zemalja te ima milijunsku publiku.

U intervjuu za Veritas otkrila je našim čitateljima što ju je dovelo u Hrvatsku, zašto se odlučila na knjigu Preobražena, koliko joj vjera znači u životu, je li borba za nerođene njezina životna misija, kakve su joj rane od pobačaja, kako je nakon droge i beskućništva susrela Gospodina, koliko joj danas znači suprug i njezine dvije kćeri te što bi poručila svim ženama u Hrvatskoj i kada će doći do prestanka pobačaja koji ranjava žene, očeve, nedužnu djecu, ali i cijelo društvo.

Mnoge žene se srame govoriti o pobačaju jer ih je strah. Što biste rekli tim ženama koje se boje osude drugih? Teško je imati takvu tajnu.

Da, slažem se. Često susrećem žene koje se odvaže reći mi da su pobacile svoje dijete. Mnoge koje su ranjene pobačajem dolaze čuti moj govor, ali i muškarci. Govore mi o svojim pobačajima. Još je uvijek prisutan sram, čak i kod mene, jer nije lako biti kritiziran i ljudi te osuđuju. Smatram da svi oni koji su pobacili i koji su ozdravili imaju obvezu braniti ljudski život, da poprave štetu koju su učinili i pomognu drugima koji su ranjeni pobačajem, no ne smatram da svi imaju obvezu javno govoriti o tome.

Nisu svi pozvani govoriti na TV-u ili na radiju jer uz to dolazi i osuda s brojnih strana. Pogođeni su i članovi obitelji te osobe. Primjerice, mene su odbacili brojni prijatelji. Nije bilo lako, ali znala sam da je moj zadatak da idem sa svojom pričom u javnost. Vjerujem da svaka žena kojoj je oprošteno mora širiti tu milost drugim ženama i pomoći im da im rane zacijele. Pobačaj je tih. Mnogi ljudi pate u tišini i moramo im pomoći da ozdrave.

Koje je značenje vjeru u vašem životu? Smatrate li da vas je Bog odabrao da širite kulturu života i kakva je situacija s pobačajem u Kaliforniji?

Vjera je središte mojeg života. Vjerujem da sam stvorena za Nebo i svetost. Vjerujem da je Bog dopustio da prođem kroz svu ovu patnju zato što je imao plan za mene. Zahvalna sam Gospodinu na svemu jer danas svjedočimo sve većem broju ubojstava u majčinoj utrobi. Primjerice, u Kaliforniji je pobačaj uzeo maha. Zakoni su podijeljeni. Neke države su pro-life, a u nekima je pobačaj ozakonjen. Negdje je potpuno ilegalan, a drugdje ženama pomažu da pobace. U nekim državama pobačaj je dozvoljen sve do trenutka poroda.

Kako možemo zaustaviti pobačaje u svijetu i što biste poručili ženama u Hrvatskoj?

Možemo zaustaviti pobačaj jedan po jedan, srce po srce, kada počnemo od vlastitog doma i obitelji. Kada počnemo govoriti našoj djeci istinu o pobačaju te im ukazivati na ljepote majčinstva. Moramo učiti djevojčice o tome koliko je predivno imati dijete te da su nam utrobe stvorene da budu svetište života. Dječake moramo učiti o ljepotama očinstva i da im je posao da budu zaštitnici. Vjerujem da pobačaj postoji jer muškarci ne štite život. Da svaki muškarac na svijetu štiti život pobačaja ne bi bilo. Moramo pokazati mladićima kako da budu odgovorni za svoja djela te da poštuju predbračnu čistoću. Kada počnemo od obitelji cijelo će društvo doživjeti promjenu. Kada bi žene odgajale dobre sinove imali bismo odlične političare koji bi štitili prave vrijednosti. Žene i majke imaju snagu da formiraju kreposne muškarce.

Ženama u Hrvatskoj želim poručiti da im ne treba pobačaj. Hrvatska ne treba pobačene generacije jer kada pobaciš jedno dijete pobaciš i njegov budući naraštaj. Naime, to dijete je moglo postati otac ili djed. Ženama u krizi treba ljubav i potpora, one moraju znati da nisu same. Pobačaj je nasilje, a Hrvatska je prošla rat 1990. godina i ne treba joj više nasilja. Svjedočimo jednom ratu koji je u tijeku, a hrvatskim ženama ne treba to da ubijaju svoju djecu.

Cijeli intervju možete pročitati u tiskanom izdanju Veritasa – Glasnika sv. Antuna Padovanskoga u broju 06/2024.