Stvaranje svijeta i čovjeka

Fra Bernardin Filinić

Tekst je izvorno objavljen u tiskanom izdanju Veritasa – Glasnika svetog Antuna u lipnju 2018. godine (6/2018).

Pjesmom stvaranja svijeta i čovjeka započinje knjiga Postanka. Ona ima didaktički karakter s poukom: kao što je Bog šest dana stvarao, a sedmi počinuo, tako i ti, čovječe, šest dana radi, a sedmi se odmaraj u čast Gospodinu i za svoje zdravlje. To vjerni Židovi i danas održavaju, kršćani pak po Kristovu uskrsnuću slave prvi dan u tjednu tj. nedjelju. Zanimljivo je da se stvaranje svijeta izražava u jednini. “U početku Bog stvori nebo i zemlju.” “I reče Bog: Neka bude svjetlost!” (Post 1,1.3.). Kod stvaranja čovjeka vidimo množinu. I reče Bog: “Načinimo čovjeka na svoju sliku, sebi slična, da bude gospodar ribama morskim, pticama nebeskim i stoci, svoj zemlji.” (Post 1,26) Crkveni oci tu vide Presveto Trojstvo. Bog je htio da ne samo čovjek kao pojedinac bude slika Božja, nego ljudska obitelj na zemlji da bude slika nebeske obitelji. Tu je i poziv da čovjek bude gospodar svih stvorenih stvari, a ne njihov rob, rob novca, zbog čega se vode ratovi kroz povijest i danas zbog nafte i drugih materijalnih vrijednosti. Slijedi poziv na brak i rađanje djece: “Muško i žensko stvori ih.” “I blagoslovi ih Bog i reče im: Plodite se i množite i napunite zemlju i sebi je podložite!” (Post 1, 28) To vrijedi i danas za Europu i posebno Hrvatsku koja izumire.

ISKONSKI GRIJEH

U drugom izvještaju stvaranja vidimo zašto je potrebno spasenje. “Zmija bijaše lukavija od sve zvjeradi što je stvori Jahve, Bog. Ona reče ženi: Zar vam je Bog rekao da ne smijete jesti ni s jednog stabla u vrtu? “Žena odgovori zmiji: Plodove sa stabla u vrtu smijemo jesti. Samo za plod stabla što je nasred vrta rekao je Bog: ‘Da ga niste jeli! I ne dirajte u nj, da ne umrete!’ Nato će zmija ženi: Ne, nećete umrijeti! Nego, zna Bog: onog dana kad budete s njega jeli, otvorit će vam se oči, i vi ćete biti kao bogovi koji razlučuju dobro i zlo.” (Post 3, 2-5) To je najveća laž oca laži, kako ga Isus zove u Evanđelju, i mrzitelja ljudi.

Brati ploda sa stabla dobra i zla znači uzeti vlast nad dobrom i zlim. Čovjek od tada umire. Danas za zlostavljanje psa, čovjek može biti kažnjen, a za ubojstvo djeteta u utrobi majke nitko nije kriv. Kad je uzeo vlast nad dobrom i zlim, čovjek je postao manje vrijedan nego pas. “Adame gdje si? Pobojah se jer sam gol pa se sakrih!” (vidi: Post 3, 9-10). Tu vidimo i prvu bračnu svađu. “Žena mi na koju si stavio uza me je dala sa stabla pa sam jeo” (Post 3,12) Drugi je kriv, žena a i sam Bog jer je on Adamu dao ženu.

OBEĆANJE SPASITELJA

No, Bog ne proklinje čovjeka nego zmiju-đavla, a čovjeku je obećao Spasitelja. “Neprijateljstvo ja zamećem između tebe i žene, između roda tvoga i roda njezina: On će ti satirati glavu, a ti ćeš mu vrebati petu” (Post 3,15). Ta borba se nastavlja kroz povijest i danas. Ljudi gube tu borbu s đavlom, jer je on lukaviji od nas, dok Bog ne intervenira. Pobunu čovjeka protiv Boga u prvom grijehu slijedi borba čovjeka protiv čovjeka, što vidimo kao primjer u ubojstvu brata Abela od Kajina (vidi: Post 4, 1-24). I grijeh među ljudima umnožio se od koljena do koljena, dok nije potop pomorio pokvareno čovječanstvo. Tada se spasio pravedni Noa sa sinovima u korablji koja je plutala preko voda, pralik krštenja, kako nas uči sv. Pavao. Kao znak saveza da sveopćeg potopa više neće biti, Bog stavlja dugu na nebu (vidi Post 7-9). Kada se spoje spektar duginih boja, nastane svjetlost, svjetlost uskrsne noći, koja u tami grijeha i smrti označava uskrsloga Isusa Krista.

OD POTOPA DO ABRAHAMA

Sinovi Noini bili su Sem, Ham i Jafet. Kad se Noa napio, Ham ga je otkrio da se vidi, a Sem i Jafet su ga pokrili, i zato je Ham bio proklet, a Sem i Jafet blagoslovljeni (vidi: Post 9, 18-27). Tu vidimo pouku da poštujemo svoje roditelje, da ne otkrivamo njihove slabosti. To je i zapovijed koju će kasnije Gospodin dati preko Mojsija: “Poštuj oca i majku da dugo živiš i dobro ti bude na zemlji!” Sem je praotac svih semita, tj. Židova i Arapa. Jafet je praotac Jafetida tj. Indoeuropljana, a Ham praotac Kanaanaca, koji su se proširili najviše u Africi.

Kad su se ljudi stoljećima razmnožili, opet su griješili i u svojoj oholosti htjeli sagraditi kulu do neba, a Bog im pobrka jezik da nisu razumjeli jedni druge (vidi: Post 11, 1-9). Oholost uvijek pobrka jezike, jer čovjek sluša samog sebe i ne čuje bližnjega.

Potomstvo Sema, Hama i Jafeta umnožilo se kroz stoljeća. Nakon mnogo vremena semitu Terahu se rodio Abram, kojim Bog počinje povijet spasenja.

Ovdje možemo spomenuti da pet prvih knjiga Svetog pisma Starog zavjeta, koje Židovi zovu Torah, tj. Zakon, na hrvatskom su jeziku: knjiga Postanka, knjiga Izlaska, Levitski zakonik, knjiga Brojeva i Ponovljeni zakon.

Vrlo je važno što Isus govori u Evanđelju po Ivanu: “Vi istražujete Pisma jer mislite po njima imati život vječni. I ona svjedoče za mene” (lv 5,39), ili dalje: “Uistinu, kad biste vjerovali Mojsiju, i meni biste vjerovali: ta o meni je on pisao” (lv 5, 46). Cijeli Stari zavjet, ne samo Torah nego i Nabim, tj. Proroci, još jasnije govore o Isusu Kristu.