Superiorna snaga demona nad ljudima bez vjere

Bog je stvorio anđele i ljude. Niti anđeli niti ljudi nisu bića koja se prema teološkoj dogmatskoj formuli rađaju od Boga Oca u vječnosti kao što se Sin rađa u vječnosti. Bog Otac, Bog Sin i Bog Duh Sveti su od vječnosti, tj. nemaju početak niti kraj, a sva ostala bića na nebu, na zemlji i pod zemljom su Božjom odlukom stvorena u nekom trenutku i nisu od vječnosti, već od trenutka nastanka ulaze u vječnost. Razumijevanje istine da su anđeli i ljudi stvorenja nastala u nekom trenutku je iznimno važna spoznaja kako bi smo razumjeli otajstvo fenomena zla nastalog na nebu i prenesenog na zemlju. Većina ljudi koji ne vjeruju Isusu Kristu ima problem s ovom temeljnom pretpostavkom i fundamentalnim pitanjem: „Ako je Bog svemoguć i ako je sama dobrota, zašto je dopustio da postoje demoni, bolesti, nesreće i smrt?“ Iznimno malo vremena vjernici govore o temi demona i njihovom superiornom djelovanju nad čovjekom. Govor o Isusovoj ljubavi, praštanju, križu, milosrđu, milosti, blagoslovu, blagostanju kraljevstva nebeskog na zemlji, spasenju i dr. je nepotpun ako nemamo znanje o njihovom nastanku. Nemoćni smo u borbi s njima ako nemamo spoznaju koliko su demoni jači nad čovjekom, koje su njihove zadaće u borbi protiv čovjeka, kojim se metodama služe da nadvladaju na raznim područjima ljudskog stvaralaštva i konačno zašto je Bog postao čovjek i izabrao križ kao sredstvo pobjede nad kraljevstvom tame kojim vladaju demoni.

Bog koji je savršen u svakom dobru nije stvorio demone s glavnom zadaćom da naude ljudima, već je stvarao svijet savršeno dobrih duhovnih bića koji se zovu anđeli. Jako malo kršćana zna istinu da je Bog sve anđele i prve ljude stvorio savršeno dobre i da je to stanje trajalo. Jedno od najvećih darova koje su od Boga Stvoritelja primili anđeli i ljudi je izbor slobodne volje. Božji naum nije bio pad anđela i ljudi u grijeh, već od početka život vječni u skladu s Božjom voljom za svako stvorenje koje je stvorio. Izbor neposluha jedne trećine anđela je njihov slobodan izbor, jednako kao i izbor neposluha prvih ljudi. Trenutak pada prvih ljudi je početak velikog duhovnog rata između posrnulog čovječanstva koje je dobilo drugu priliku i palih anđela (demona) čiji je grijeh neposluha bio na znatno većoj razini spoznaje o tom činu i zato nisu dobili drugu priliku. Božja osuda čovjeka: „U znoju lica svoga kruh svoj ćeš jesti“, i Božja osuda demona: „Po trbuhu svome puzat ćeš i zemlju jesti sveg života svog“, te osuda obje strane: „Neprijateljstvo ja zamećem između tebe i žene, između roda tvojega i roda njezina“ (Post 3, 13 – 19), slika je duhovnog rata između čovjeka i demona koji još traje. Prema onome što je Bog Stvoritelj izrekao o ljudskom stvaralaštvu i ratu između čovjeka i demona nema dileme da je ljudski rad, a time i poduzetništvo veliko područje trajne duhovne bitke ljudi i palih anđela.

Niti velika većina čovječanstva, a nažalost niti većina kršćana nema svjesna i dublje proživljena iskustva borbe protiv našeg smrtnog neprijatelja pa je onda i općeniti govor o Isusu Kristu i Radosnoj vijesti nepotpun. Nažalost, neprijatelj je uspio u današnje suvremeno doba eutanazirati veliku većinu čovječanstva pa se govor o demonima u znanosti, politici, kulturi, medicini, poduzetništvu, pa čak i kršćanstvu čini zastranjen. Većina kršćana će se složiti da demoni postoje i da Crkva zna istinu o demonima, no samo malo ljudi zna razlučivati njihovo djelovanje u svijetu i razotkrivati u Ime Isusovo njihove planove na što nas Duh Sveti potiče da moramo činiti: „Ništa nije skriveno što se neće otkriti ni tajno što se neće saznati“ (Mk 4, 22). Ova istina je toliko paradoksalna da je razumu neobjašnjiva. Kako je moguće da o našem smrtnom neprijatelju protiv kojeg je Isus utrošio znatno vremena za razotkrivanje, istjerivanje i poučavanje znamo toliko malo? Uobičajeno se smatra da se neka stanja poput ovisnosti, razvratnosti, bogohulstva i drugi teški i smrtni grijesi mogu povezati s utjecajem demona, ali kako demoni utječu na stavove i donošenje odluka u svakodnevnom životu slabo se poučava.

Zbog slabog ili nikakvog poučavanja o utjecaju demona na ljudski život i rad toliki su nagovori, propovijedi, homilije i poučavanja o vjeri bez prave snage, jednako kao i mnoge molitve, jer su upućene bez duboke spoznaje o uzrocima problema za koje se od Boga traži rješenje. Malo vjernika zna da Isus nije dopustio nikome od učenika propovijedati o kraljevstvu nebeskom tko nije znao izgoniti demone iz ljudi i prostora u kojem su ti ljudi živjeli, odnosno nikome tko za tu borbu nije bio obučen, jer propovijedati i boriti se kao Isusov vojnik za kraljevstvo nebesko bez iskustva borbe protiv neprijateljskih vojnika nije moguće. Čitamo u evanđeljima kako je za Isusa navještaj Radosne vijesti bio neodvojiv od borbe protiv demona. Isusov kriterij za učenike bio je jasan, jer kako proširiti kraljevstvo nebesko na zemlji, ako se ne svlada kraljevstvo tame prije toga. Zato Isus i veli: „Nitko, dakako, ne može u kuću jakoga ući i oplijeniti mu pokućstvo ako prije jakoga ne sveže. Tada će mu kuću oplijeniti!. Zaista kažem vam, oprostit će se sinovima ljudskim svi prijestupi i bogopogrde koliko god ih izreknu. Ali tko izreče pogrdu protiv Duha Svetoga, taj neće imati oprosta više nikada, nego će biti krivac grijeha vječnoga“ (Mk 3, 27 – 29). Sam Gospodin je bitku protiv demona stavio među prioritetne zadaće učenicima i vezao neoprostiv grijeh svakome tko se bude opirao njihovom razotkrivanju, istjerivanju i poučavanju o njihovom djelovanju.  Zbog toga što je ova tema vrlo malo zastupljena u teologiji i govoru vjernika o Isusu Kristu, a još manje u politici, ekonomiji, poduzetništvu, kulturi i dr. područjima ljudskog stvaralaštva, suvremene kršćanske metode nove evangelizacije nemaju snage da evangeliziraju muslimane, budiste, hinduse, ateiste i dr. koji nisu upoznali milost Božju u Isusu Kristu. Zato se umjesto izravne borbe sa svijetom palih anđela koji dominiraju ateizmom, ideologijama i raznim religijama pristupilo lakšim metodama međureligijskog dijaloga i dijaloga sa suvremenim svijetom zbog kojih Crkva neprestano gubi utjecaj u svijetu, a jača Islam, Hinduizam, Budizam, ateizam, (a)gnosticizam, neokomunizam i okultizam svih vrsta. Odgovor zašto je tome tako je vrlo jednostavan, demon je inteligentniji od svih metoda međureligijskog dijaloga i dijaloga sa suvremenim svijetom.

Sve dok se Crkva (kler i vjernici laici) ne vrati svojim temeljnim ranokršćanskim i autentičnim biblijskim učenjima s puno pomazanja Duha Svetoga i bez previše filozofije i tako se ne odupre svijetu palih anđela u Ime Isusovo, ništa se neće promijeniti, bit će samo sve lošije stanje u svijetu i slabija Crkva. Primjerice, vojnik koji nikada nije bio na prvoj liniji rata ne može imati iskustva izravne borbe „prsa o prsa“ pa teško može drugima biti vjerodostojan svjedok kako je u izravnoj borbi, a još manje može nekoga poučiti kako se treba boriti i čuvati u toj bitki koja neprestano traje. Kada je riječ o ljudskoj vrsti možemo tvrditi da su svi ljudi svih vremena na toj prvoj liniji, no većina čovječanstva, a na žalost i većina kršćana eutanazirana je otrovnom kontaminacijom ponude svijeta i/ili blagoglagoljivim pričama o Isusu, pa nemaju iskustva niti znanja kako se učinkovito oduprijeti zamkama demona. Nažalost, možda se ova poražavajuća činjenica čini preteška, jer je lakše govoriti i zavaravati sebe i druge da „Bog zna što čini i sve on to sada dopušta, jer Bog je taj koji ravna poviješću i sl.“, no nema dileme da Crkva danas gubi utjecaj u svijetu koji je sve više izopačen, a izvor tih izopačenosti je u kršćanskim zemljama.

Borba protiv našeg smrtnog neprijatelja za kraljevstvo nebesko na zemlji vodi se na svim područjima stvaralaštva, jednako i u poduzetništvu. Mnogo je knjiga napisano o tome kako demoni napastuju čovjeka pojedinca, ali vrlo se malo zna o tome kojim se taktikama demoni služe da prisvoje utjecaj nad raznim političkim, poslovnim i drugim organizacijama. Jedan od ključnih strateških ciljeva demonskih napada su poslovne organizacije. Mnogi su poduzetnici i ljudi iz poslovnog svijeta uspavani na ovom području. Zato stoji pisano kao važno upozorenje: „Probudi se, ti koji spavaš, i ustani od mrtvih, i Krist će ti zasvijetliti!“ (Ef 5, 14).