Fra Željko Barbarić, čuvar Kristova groba
Fra Željko Barbarić u dodiru je s Petim evanđeljem – zemljom u kojoj je živio Isus Krist – u kojoj kao franjevac služi već treću godinu i koja neizbježno ostavlja trag na svakog čovjeka pa tako i na njega. ,,Svaki dan iznova susretati Boga ne samo u stijenama, nego u živom kamenju, u svojem bližnjemu, u braći franjevcima iz cijeloga svijeta, u hodočasnicima koji pristižu sa svih strana, u ljudima koji žive u Jeruzalemu i u Svetoj Zemlji jedan je neprestani poziv i izazov. Ponekad je lakše moliti se Bogu i ljubiti Boga kojega ne vidimo, nego ljubiti braću koju vidimo. To je baš dobra škola. Lijepo je živjeti u Svetoj Zemlji i sjediti do Učiteljevih nogu i učiti”, svjedoči fra Željko koji ističe da je ostalo još puno neobrađenog gradiva te dodaje da smo „mi ljudi tvrdoglava bića”.
Ljubav prema pisanoj riječi
Fra Željko Barbarić je književnik, suradnik časopisa Veritas, urednik Facebook stranice Pretežno Vedro. Pokušava nešto zapisati s vremena na vrijeme, iako ponekad ni sam ne zna zašto piše. Svjedoči da sam ne može procijeniti koliko to sve dopire do ljudi, što ostaje kod onih koji čitaju. Tek ponekad dobije povratnu informaciju i iznenadi se što su sve zamijetili ljudi koji su čitali nešto njegovo. „Svojim pisanjem trudim se ne trovati, ne polarizirati, ne biti zlonamjeran niti imati neke skrivene namjere u onom što pišem. Puno je toga tamnoga i mračnoga na svijetu. Tražim ono nešto dobro jer mi je oko možda i pretjerano sklono zamijetiti ono loše. I radost mi je kad zamijetim nešto dobro, neki lijep događaj, neku sitnicu koju vrijedi zapisati baš zato da je otrgnem zaboravu”, rekao je fra Željko te priznao da je zaboravljiv i ako nešto ne zapiše vrlo brzo ne zna da se dogodilo.
Fra Željko je, slobodno možemo reći, multitalentiran fratar koji puno piše. Naime, u rujnu je iz tiska izišla njegova nova knjiga pod naslovom Intenzivna njega. Zapisi jednog duhovnika. Plodove svojih talenata ovaj fratar ne ubire za sebe, nego ih dijeli s drugima te pomaže financijski najpotrebitijima. Zašto? Sam kaže: „Pa ja sam fratar!”
Ono što je zapisao, ono što je u knjigama i tekstovima, sve je to ostavilo trag na njemu pa onda on taj trag ostavlja i za druge, za nebo, za zemlju. „Moram nekome to nešto ispričati. Puno je ljudi koji nemaju nikome ispričati svoju priču, olakšati dušu, a samo čitanje tuđih priča može biti ljekovito. Pa kaže čovjek: ‘Vidi! Nisam sam! Ovo sam i ja doživio. I ja sam se napatio. I ja sam ovako to nekako mislio, samo se nisam znao izraziti’. Zato su dobre grupne terapije. Ljudi čuju i što drugi proživljavaju. Ohrabre se ispričati svoju priču”, svjedoči naš sugovornik.
Veliko svjedočanstvo svega navedenog je i njegova stranica na Facebooku pod nazivom Pretežno Vedro. Kako je došlo do ove ideje?
„Pišem već dosta dugo. Još od srednje škole pišem i objavljujem tekstove preko raznih tiskanih i internetskih medija. To je sada već preko dvadeset godina ‘radnog’ iskustva. Stranicu sam pokrenuo jer sam pisao neke druge i drugačije tekstove koji nisu bili za objavljivanje u tiskanom obliku ili pak nisu bili materijal za moje internetske kolumne. Taj prostor je poput moga bloga gdje nemam ni urednika ni cenzure. Objavim ponekad neku molitvu, pjesmu, tekst koji poželim napisati u formi u kojoj mi odgovara u tom trenutku. I onda opet – otmem zaboravu taj neki trenutak, tu neku osobu, taj neki događaj, taj neki izlazak sunca. I poklonim to i drugima. Zašto taj naziv? Bila je ona pjesma Ante Casha o Vakuli. Naslov moje prve knjige je također Pretežno vedro. Poslao sam knjige i Anti i Vakuli i bilo im je drago”, ispričao je fra Željko kako je išlo od ideje do realizacije. Sad znamo i da sluša Casha i prati Vakuline prognoze! ☺
Fra Željko Barbarić suradnik je časopisa Veritas već pet godina. Suradnja je započela dok je još bio na službi u New Yorku, a pozvao ga je fra Vladimir Vidović. „Prihvatio sam taj poziv jer sam bio malo željan promjene. U tom razdoblju prestao sam pisati za Bitno.net te mi se učinilo dobrim početi pisati za jedan ovakav list. Drago mi je što sam taj poziv prihvatio u nadi da moji tekstovi donesu nešto lijepo i poticajno svima onima koji zastanu na ‘mojim’ stranicama. Ovakav oblik suradnje i mene čini budnim jer su mi ponekad potrebni rokovi koji drže budnom moju kreativnost”, priznaje.
Cijeli tekst možete pročitati u tiskanom izdanju Veritasa – Glasnika sv. Antuna Padovanskoga u broju 12/2023.
