Sveti Antun i danas daje dar govora

Prvo ovogodišnje Veritasovo hodočašće u Padovu bilo je 24. veljače. I ovoga puta bilo je hodočasnika koji su prvi put bili u Antunovom gradu. Među njima je i naša sugovornica Patricia. Za nju je hodočašće bilo posebno – zahvala za primljene milosti u kojima se isprepliću ozdravljenje i naviještanje Božje riječi.

Patricia Gojani (23) vedra je djevojka, studentica teologije. U njezinom mladom životu već su se dogodila čuda po zagovoru sv. Antuna o kojima je rado s mamom Danijelom (57) govorila za Veritas. „Bilo je to zahvalno hodočašće za mene“, kaže nam Patricia i predaje riječ mami. Prvo što nam Danijela o sebi kaže je da je majka četvero djece, svi su živi i zdravi, sretna su obitelj. A kako su povezani sa sv. Antunom? „Preko Patricie. Kad je imala tri godine, teško se razboljela, imala je upalu pluća. Kako je kao najmlađe dijete bila miljenica obitelji, svi su je pozorno pratili i njegovali, no upala pluća dovela je do astme. Vodili smo je u KB Sestre milosrdnice. Liječnici su davali sve od sebe, a ja sam pratila njihove reakcije. U jednom trenutku pitala sam o čemu se radi? Vidjela sam da su ozbiljnih lica, da nešto nije u redu. Kad su rekli da se kod nje radi o granici između života i smrti, kao majka sam bila uplašena, ali sam tražila i dopuštenje da odemo u bolnicu u Klaićevoj ulici. Dopustili su i Patricia je ondje boravila petnaest dana. Zahvalna sam do neba liječnicima koji su se brinuli za nju. Prepustili smo ovu bolest u Božje ruke. Svake smo večeri hodočastili na Kamenita vrata i utjecali se Gospi Lurdskoj. Najteže mi je bilo što ona tada nije govorila. Samo je govorila riječ mama.“ Kako pripadaju župi u Stenjevcu (Uznesenja BDM), ondje stoji i kip sv. Antuna. Danijela je u svoju crkvu odlazila zahvalna što je njezino najmlađe dijete živo, nije toliko pozornosti obraćala na to što još uvijek ne govori. Jednom je u molitvi u crkvi pred sv. Antunom osjetila snažan poticaj da dotakne njegova usta, a potom i Patricijina. „Učinila sam to hrabro, mirno i radosno. I činila sam tu gestu u svakoj crkvi u koju sam ulazila i gdje bi bio kip sv. Antuna. Molila sam zahvalna za njezin oporavak od upale pluća, a teškoću što još ne govori povjerila sam u Antunove ruke. Govorila sam mu da mi je on i brat i njezin liječnik: ‘Ja sam majka koja sam tvojem zagovoru prepustila svoje dijete’.“ 

Hodočastila je i u kapelicu na Svetom Duhu, a jednog vikenda vidjela je da je crkva (danas bazilika) otvorena. Odlučila je ući sa svojom obitelji, a Patricia je to jedva dočekala. Kako nije govorila, samo je mamu vukla za ruku da uđu i dođu pred kip sv. Antuna. „Kako je kip bio dostupan, podigla sam Patriciju gore da ga ona dotakne. Dotaknula je najprije Antunova, pa potom i svoja usta. Nakon toga smo ostale u molitvi. Na kraju sam joj rekla: ‘Dušo moja, moramo se vratiti kući i doći ćemo ponovo’. Samo je glavom odmahivala i nije se dala. Ostale smo još malo, i ponovno sam objašnjavala da moramo poći. A ona mi je odgovorila: ‘ne’. Ostala sam u čudu. Progovorila je. Najveća radost mi je bila što sam osjetila mir. Pitala sam se kako se ranije nisam sjetila zazvati u pomoć sveca svega svijeta? Odlučila sam da se više nikad neću udaljiti od njega. Predajem mu se kao i moja djeca, i cijela moja obitelj. Patricia je nakon toga polako progovorila riječ po riječ. Kao majka pohranjivala sam to u srcu i na čudu zahvaljivala. Patricia je tada imala četiri godine.“

Čudima ovdje nije kraj: „Jednog utorka u sklopu trinaest utoraka 2020. godine pošle smo nas dvije na svetu misu. Patricia je rekla: ‘Mama, dala bih sve da mogu čitati Božju riječ kod sv. Antuna’. Kao majka sam je isti tren željela ostaviti pred oltarom da joj ispunim želju, ali sam rekla: ‘Isus je rekao – kucajte i otvorit će vam se – tako ćemo i mi pitati’. Obratile smo se gospodinu Andreju zaduženom za čitanje i pitale smo. Prihvatio je Patriciju i tako je ona postala čitačica.“ Mama Danijela zahvalna je Bogu i u veljači je prvi put u Padovu, koju je već ranije posjetila, vodila i Patriciju. I sama je željela saznati više o sv. Antunu.

Patricia se nadovezala na mamino svjedočanstvo radosna što joj se prije četiri godine ispunila želja da postane čitačica. „Prvu misu za vrijeme koje sam čitala slavio je fra Ivan Karlić, što je za mene i danas simbolično, jer sam studentica četvrte godine teologije na KBF-u, a on mi je sada i profesor. S vremenom me gospodin Andrej stavio u grupu čitača i 2021. započela je naša formacija za lektore u bazilici. Kao čitač na jutarnjim misama imala sam prilike proći tu formaciju i 31. siječnja 2022. godine primila sam i svečano službu lektora u bazilici sv. Antuna Padovanskog. Zahvalna sam svima, a posebno sadašnjem rektoru fra Ivanu Lotaru koji je i vodio formaciju. Za mene je to bila velika čast, osobito nakon što mi je mama ispričala ove čudesne događaje iz mojega djetinjstva. Zahvalna sam za onu njezinu gestu dodirivanja Antunovih i mojih usana, jer imam osjećaj da me povezala sa sv. Antunom i da mi je Bog tako dao zaštitnika i zagovornika koji me i danas prati, živ je i aktualan, uvijek spreman pomoći. I danas čitam jednom tjedno na jutarnjoj misi, ali i u drugim prigodama.“ Tako nam svjedoči Patricia objašnjavajući da je imala veliki razlog prvi put hodočastiti u Padovu 24. veljače ove godine. Osim velike zahvalnosti, ondje je nosila i želju čitati u bazilici. Dakako, želja joj je ispunjena, a to joj je bila posebna radost. Razgovarale smo i o drugim željama, primjerice uključivanje u Antunovski hod za mlade. A kako je doživjela Padovu? „Zadivilo me što sam vidjela da je on i danas moćan zagovornik. Svatko može vidjeti njegovu prisutnost očima srca, spreman je pomoći svakome tko ga zamoli iskrena i ponizna srca. Zanimljivo mi je kako i 800 godina nakon smrti privlači ljude. Posebno sam doživjela privlačnost njegovih kreposti kojima se ne trebamo samo diviti, već ih i nasljedovati.“ Obitelj Gojani duhovno živi sa sv. Antunom tijekom cijele godine, potvrđuju nam naše sugovornice. 

Iako nas je ponijelo ovo svjedočanstvo, ipak smo se vratile temi zdravlja i studiranja. Patricia vedro odgovara: „Bogu hvala, sve je jako dobro. Točno vidim u životu Božju zaštitu preko sv. Antuna i Gospe Lurdske. Sa mnom je sve u redu. Živa, zdrava, Bogu na slavu, u čast sv. Antunu i na spasenje duša!“ Budući da su joj sestre medicinskog usmjerenja, a ima i brata, Patriciju smo zamolili i za odgovor na pitanje zašto je odlučila studirati teologiju? „Pohađala sam Žensku gimnaziju kod sestara milosrdnica i razmišljala sam o tome što upisati. Pronašla sam se u teologiji, a posebno privlačan uzor bio mi je fra Celestin Tomić. Molila sam se i njemu, i tako završila na teologiji. Volim je, ona je i molitva i razmatranje, kad se ispravno shvaća, jača vjeru. I to smatram darom i velikom prilikom. Mi smo na teologiji jedna velika obitelj. Zadovoljstvo i čast mi je to studirati, razmatrati Krista i Evanđelje kako nam ga je on dao, tražiti Božju volju, činiti sve za Njega i za bližnjega.“