Sveti Stanislav Kostka – „Ad maiora natus sum!“ - Veritas

Fra Ivan Lotar

Tekst je izvorno objavljen u tiskanom izdanju Veritasa – Glasnika svetog Antuna u studenom 2018. godine (11/2018).

Ovaj uzorni mladić rođen je 28. listopada 1550. u Rostkowu (Poljska) od plemićkih i vrlo politički utjecajnih roditelja. 1564. godine otac ga, zajedno sa starijim sinom Pavlom i kućnim učiteljem Ivanom Bilinskim šalje na studij u Beč, u plemićki konvikt koji su vodili Isusovci. Kad je konvikt bio zatvoren 1565. godine, Stanislav se s bratom Pavlom i kućnim učiteljem nastanio kod jednog protestanta, pohađajući i dalje Isusovački kolegij u Beču. Tada su za Stanislava nastale teške kušnje. Brat Pavao i učitelj Bilinski živjeli su raspuštenim životu. Htjeli su neka i Stanislav provodi takav život. Stanislav je stalno odgovarao: „Ad maiora natus sum“ (Rođen sam za uzvišenije). Zbog toga ga je brat Pavao često zlostavljao. Krajem 1566. godine Stanislav je teško obolio. Kad je zamolio svetu Popudbinu, kućevlasnik koji je bio član Reformirane Crkve nije dopustio. Stanislav se molio svetoj Barbari, u čijoj je bratovštini bio, te mu je svetica, u pratnji dvojice anđela, donijela svetu Počest. Učitelj Bilinski promatrao je kako Stanislav kleči i govori: „Gospodine, nisam dostojan…”, što je poslije i sam svetac opisao.

Kad je Stanislav ozdravio, zamolio je Isusovce u Beču neka ga prime u svoju Družbu. Oni ga nisu primili bojeći se kako će se zamjeriti poljskoj vladi, nego mu preporučiše neka se javi njemačkom provincijalu Petru Kaniziju (kasnije svecu). U kolovozu 1567. godine, Stanislav je potajno napustio Beč i uputio se prema Augsburgu. Nakon mjesec dana, našao je u Dillingenu provincijala Kanizija. Premda se Kanizije uvjerio o Stanislavovu pozivu, smatrao je kako nije uputno Stanislavu ostati u Njemačkoj. Stoga ga je s dva mlada isusovca poslao u Rim generalu Franji Borgiji s preporukom neka ga primi u novicijat. Borgija ga je odmah primio. U novicijatu je Stanislav obolio i preminuo u noći između 14. i 15. kolovoza 1568. godine. Čitav život Stanislav je bio uzor mnogih kreposti, osobito čistoće, pokore, ljubavi prema Blaženoj Djevici Mariji i Euharistiji. Njegova poslušnost, poniznost i žar molitve stalno su se povećavali, sve do mističnog sjedinjenja s Bogom. Svetim ga je proglasio Benedikt XIII., zajedno s Alojzijem Gonzagom, 1726. godine.

OSOBNA ISKAZNICA SVECA

Ime: Stanislav Kostka

Godina rođenja: 1550.

Spomendan: 13. studenoga

Zaštitnik: novaka Družbe Isusove i uopće studentske mladeži, Poljske i Litve. Zazivaju ga pri prijelomu kostiju, ubrzanom kucanju srca i opasnim bolestima, a zaštitnik je i bolesnika koji primaju popudbinu.