Svetkovina Presvetog Srca Isusova
Trpimir Benković
GLEDATI ĆE ONOGA KOGA SU PROBOLI.
Čitanja
- Ez 34, 11-16
- Ps 23
- Rim 5, 5-11
- Lk 15, 3-7
Ljubav se u najvećoj mjeri očituje kao briga za druge, kao predanje za druge. Božje čovjekoljublje očituje se utjelovljenjem, učovječenjem, a doseže vrhunac u smrti na križu.
Starozavjetni prorok opisuje da se Bog objavljuje kao ljubav, kao nježan i brižan otac. Izabrani narod često se ponaša kao neposlušno i razmaženo dijete. Ponekad je i brižni otac ljut – “Oni ne spoznaše da sam se za njih brinuo” – i mora kazniti neposlušnost i nepoštivanje. Ali Bog je Bog zato jer oprašta, jer ne vlada osvetoljubivo, vlada s ljubavlju kao brižan otac. Sam će brinuti za svoje ovce, vratiti one zalutale.
Apostol Pavao govori o tajni uvođenja pogana u Crkvu, postavlja temelje sjedinjenja svih ljudi u Kraljevstvu Božjem. Bog se očituje kao otac, koji okuplja djecu iz svih rasa i naroda. Krist boravi u čovjeku kao u hramu i tako da “u ljubavi ukorijenjeni i utemeljeni možete shvatiti koja je Dužina i Širina i Visina i Dubina Božje ljubavi i otkriti bogatstvo Božje, Puninu Božju.” Dok smo još bili grešnici Krist je za nas umro, a sada spašeni Njegovom žrtvom možemo računat na Njegovu brigu i spas od srdžbe.
Isus kao kralj i pastir izabranog naroda završava na križu. Narod, po tko zna koji put, ne prihvaća Očevu ljubav i brigu. U raspetom Isusu, u raspetom Bogu očituje se ljubav prema čovjeku. Znakovito nas prikazuje kao ovce za koje brine i skrbi. Ako jednu izgubi, sve ostavlja dok je ne nađe. Pronalazak te jedne izgubljene velika je radost, obraćenje jednog grešnika vrijedno je i kao briga o stotinu pravednika.
Ivan Pavao II. u poruci za stotu obljetnicu posvete svijeta božanskom Srcu, u Varšavi, 11. lipnja 1999. godine na Svetkovinu Presvetog Srca kaže: “Sva pobožnost Srcu Isusovu u svakome pogledu je euharistijska, potiče vjernike da žive u skladu sa Kristom, koji je blaga i ponizna srca, a vrhunac je u nedjeljnoj Svetoj misi, da budu svjedoci solidarnosti i nade.”
Posebno treba naglasiti da se 22. lipnja 2020. godine navršilo 120 godina kada se preko 160 000 hrvatskih djevojaka i mladića posvetilo Srcu Isusovom. Trajni spomen na taj događaj ostao je u Hrvatskom narodu sve do danas. To je pjesma Do nebesa nek se ori, koja je i danas jedna od najpopularnijih crkvenih pjesama.
Povod je bila posveta Pape Lava XIII cijelog svijeta Presvetom Srcu Isusovom 1899. godine. Godine 1900. pokrenuta je inicijativa u Hrvatskoj da se hrvatska mladež još posebno posveti Presvetom. Nekoliko zagrebačkih svećenika ustanovili su poseban odbor za organiziranje posvete. Sa prvog sastanka upućen je poziv hrvatskoj mladeži, a objavljen i u javnim glasilima. Inicijatori ove posvete, osim odaziva Papi Lavu XIII., željeli su da završetak stoljeća i ulazak u novo bude i kod hrvatske mladeži označen potvrdom vjere i odanosti Isusu Kristu. Papa iznenađen i ganut odazivom hrvatske mladeži vlastoručnim pismom nadbiskupu zagrebačkom Juriju Posiloviću zahvaljuje hrvatskoj mladeži i cijelom našem Narodu. Tako smo i opet posvjedočili pripadnost Bogu, Crkvi i Narodu.
Trajni spomen na ovu posvetu „Do nebesa“ djelo je travničkog devetnaestogodišnjeg gimnazijalca Petra Perice, koji je na žalost zvjerski ubijen na otoku Daksi kod Dubrovnika uz još 50-tak hrvatskih intelektualaca, zlodjelo partizanskih zločinaca.
Odlukom hrvatskih biskupa proslava Presvetog i spomen na posvetu 1900. godine obilježit će se na Sv. Misama u 19 sati u cijeloj Hrvatskoj.
