Uskrs – Nedjelja Uskrsnuća Gospodnjega

BOG JE UMRO DA BI USKRSNUO!
GROB JE PRAZAN – ŽIVOT NIJE UNIŠTEN!
PRESTALO JE ROPSTVO, OKAJANA JE KRIVNJA, OTPUŠTENA KAZNA!
ŽIVOT NIJE UNIŠTEN, VEĆ NAPROTIV, TEK POČINJE!

Trpimir Benković


Nedjeljna čitanja

  • Dj 10, 34a-43
  • Ps 118 (117)
  • 1 Kor 5, 6b-8
  • Iv 20, 1-9

Isus je svojim uskrsnućem, iako je ono najavljeno u Pismima, iznenadio i svoje i njihove. Svoje ugodno, ali one koji su Ga ubili i koji Ga nastavljaju ubijati vrlo neugodno. Sada bi trebali priznati pogrešku, prihvatiti odgovornost, ali još uvijek je lakše Boga zanijekati, ustvrditi da Ga nema, ili kao agnostici reći ne znamo i oprati ruke kao Pilat.

Ugodno iznenađeni danas slave središnji događaj svoje vjere. Savez Boga i čovjeka dosegao je vrhunac, puninu, konačno je dovršen. Ubuduće nema novih saveza i dogovora. Tko nije razumio, tko se nije dogovorio više i neće. Sam se isključio iz zajednice spašenih i izabrao mrak, besmisao i uništenje. Ostao je u mraku petka i nije razumio da se on ne može izbjeći. Tama petka morala se dogoditi, svijet se morao posramiti, jer je ubio Boga. To je bio čas u kojem je Božji „poraz“ postao očit i stvaran, ali to je u biti bio čas proslave. Bog je umro da bi uskrsnuo! Ako je Krist uskrsnuo, vjerujemo da ćemo i mi uskrsnuti. To daje smisao našem životu, bez obzira tko smo ili što smo, što radili, čime se bavili, bili bogati ili siromašni. To treba povjerovati, pokušati razumjeti, ako je moguće, ali najvažnije je sukladno tome živjeti.

Djela apostolska govore kako su se ostvarila sva obećanja, koja je Isus najavio. Apostoli su činili “mnoge čudesne znakove”. Zato ih narod cijeni i prihvaća, dok kod židovskih vlasti to stvara zavist. Poglavito se ističe Petar u kojem je sila koja iscjeljuje, kao kod Isusa. Narod cijeni i veliča prve kršćane zbog njihove sloge, zajedništva, ljubavi. Treba se zapitati da li smo mi danas primjer drugima u Crkvi i izvan nje, činimo li ono što smo krštenjem primili, kasnije prihvatili i na to se obvezali.

Pavao nas poziva tražiti ono što je “gore”, pogled usmjeriti prema budućnosti, da se i mi s Kristom pojavimo u slavi kada ponovno dođe na svršetku povijesti. To nije bježanje od  stvarnosti, već upozorenje da se ne treba zadovoljiti sadašnjim stanjem, ne očajavati zbog problema koje imamo, već aktivno živjeti svoje krštenje i uključiti se u borbu za pobjedu nad zlom, nepravdom, nasiljem. Ne smijemo biti nezainteresirani i ravnodušni. Već sada i ovdje naš život, postupci i ponašanje moraju pokazati da se uskrsnuće dogodilo, da zaista tražimo ono što je gore i da po tome budemo prepoznatljivi. Trenutno živimo u teškom i zahtjevnom vremenu i možda je lakše nego obično govoriti o svršetku povijesti. Neka nam ovakva vremena budu poticaj za promišljanje, prigoda pogledati stvari i pojave oko nas na drugačiji način, gledati gore. Čini mi se da  je iskrena molitva najlakši način. Pokušajmo, jer kada iskrena molitva probije oblake, dobri Bog i ne može ništa drugo nego pomoći, prihvatiti molitvu. Što znači da će se poslije ove zahtjevne korizme pojaviti jedan bolji ja, jedan bolji ti, bolji mi.

Kristovo uskrsnuće je vrhunac sveukupne objave naše vjere. Bez vjere u uskrsnuće naša vjera je besmislena. Uskrs nije samo blagdan već i otajstvo, a otajstvo treba neprekidno otkrivati. Na Veliki petak čini se da mržnja, laž i nepravda pobjeđuju. Ali prava pobjeda ostvarena je na Uskrs. To je pobjeda ljubavi, života, istine i besmrtnosti. Svako odupiranje grijehu, svaki susret s bližnjim, svaka žrtva za drugog obogaćuje nas da bolje i potpunije shvatimo Uskrs. Svjedoci i Pismo govore da je uskrsnuće događaj povijesti, ali to je i naš događaj. Ako se taj događaj iskreno ne dogodi u našem srcu ni Krist, za nas, nije uskrsno. Sve što je izvan Uskrslog, ostaje predano smrti, ništavilu i raspadanju. Tada ni pojedinac, ni Crkva, ni Narod ne mogu reći – grob je prazan, život nije uništen.

Nažalost mnogi Uskrs „slave“ obilatim i svečanim doručkom i ručkom. Nisu razumjeli, nisu shvatili i prihvatili Uskrs kao najsvetiji, najveći, najradosniji blagdan. “Prestalo je ropstvo, okajana je krivnja, otpuštena kazna” (Iz 40,1). Zato, budimo svjedoci uskrsnuća drugima, neka ovaj dan bude poticaj da svoju vjeru i nadu ugradimo u iskrenu ljubav prema svima, neka svi vide da život nije uništen, da je grob prazan, a to znači da će svi grobovi jednom biti prazni i da je smrt zauvijek i konačno pobijeđena, a naši grobovi samo su privremeno boravište. Život nije uništen, nego naprotiv, tek počinje! Ako u to vjerujemo ostvarujemo temeljno poslanje naše vjere, svjedočimo da Gospodin nije uzalud došao i bez straha živimo ne bojeći se Gospodinovog ponovnog dolaska, već naprotiv.

Na nadgrobnom spomeniku, jednog dragog pokojnika, na Mirogoju, uklesan je križ,  hrvatski državni grb i sljedeći tekst: „U znaku križa i Hrvatske se rodismo/ uz njih živismo i radismo/ i njima vjerni u zadovoljstvu umrijesmo/ čekajući uskrsnuće po Isusu Kristu!“

U ozračju takvog razmišljanja  blagoslovljen Vam i sretan Uskrs!