1. Nedjelja došašća

USPRAVNO I PODIGNUTE GLAVE

Trpimir Benković


Nedjeljna čitanja

  • Jr 33,14-16
  • Ps 25
  • 1 Sol 3,12-4,2
  • Lk 21,25-28,34-36

Liturgijska čitanja, kao i svih godina, nastoje podsjetiti vjernike na bit naše vjere. Opet smo kroz liturgiju krenuli u susret našem Gospodinu. Prepreke postoje u sve agresivnijem građanskom liberalnom društvu. Ipak najveća prepreka smo sami sebi. Zato treba ozbiljno shvatiti upozorenje apostola Pavla i paziti da nam srca ne otežaju brigom za ovozemaljsko.

Starozavjetni se prorok Jeremija nije borio s bezbožnom europskom zajednicom, nakaradnim i protuprirodnim zakonima i konvencijama, ali je svejedno svjedok teških dana i iskušenja svoga naroda. Izgledalo je da je sva propalo i da više nema nade. Izabrani narod izigrao je Božje povjerenje, odrekao se svoga Boga i prihvatio tuđe bogove. Teško je razumjeti privilegirani narod koji ne cijeni povlastice i posebnu skrb Boga koji ga je izabrao. Nažalost, to se događa kroz cijelu povijest spasenja u kojoj sudjeluje i naš narod. Hrvati su uglavnom bili na pravoj strani i nadam se da će tako i ostati. Bog ne ostavlja svoj narod, pa još i Jeremija najavljuje ostvarenje božjeg obećanja narodu obezglavljenom i beznadnom: “učiniti ću da nikne izdanak pravedni”. Naviješta dolazak Mesije koji će ostvariti “pravo i pravicu” na zemlji.

Pavao potiče Solunjane na uzajamnu ljubav. Svetost i ljubav čine nas spremnima za dolazak Gospodnji. Stoga su i danas važne Pavlove riječi:”Pazite na se, da vam srca ne otežaju u proždrljivosti, pijanstvu i životnim brigama, te vas iznenade u onaj Dan”.

Sigurnost kršćanske nade u konačnu pobjedu pravde i ljubavi traži od nas osobnu zauzetost, jer samo pošten i čestit čovjek izvor je mira i osobne slobode i čini nas pripravnim da uspravno i podignute glave čekamo susret sa Gospodinom.

Evanđelje nam donosi Lukino izvješće Isusova govora o njegovu dolasku u slavi. Dvije misli treba posebno istaknuti. Prva je da će posljednja vremena imati središnji i najvažniji spasiteljski događaj – dolazak Sina Čovječjega. Druga misao: tko se priprema za taj dolazak mora biti budan i moliti, jer ga jedino tako neće iznenaditi “onaj” Dan.

Čini se da smo savladali samo prvi Kristov dolazak. Rođenje Djetešca u betlehemskoj štalici prihvaćamo. Vjerojatno zato jer je na nivou pučke škole. Ako nas drugi Kristov dolazak zatekne kao djecu, neće biti problema. Ali što će biti s odraslima u „onaj Dan?“ Neće nam se priznati neznanje, površnost, lijenost. Takvi se zaista moraju bojati sudnjeg dana. Nova crkvena godina prigoda je da riješimo naš strah, nemar, lijenost, nezainteresiranost. Podignimo u ovom Došašću naše pučkoškolsko znanje na bar srednjoškolski nivo. Aktivnim i zauzetim sudjelovanjem u našim misnim slavljima, molitvom, dobrim djelima krenimo u susret Gospodinu i dočekajmo Ga uspravno i podignute glave, opravdajmo brigu i ljubav koju Bog nesebično daje svome, našem Narodu.