34. nedjelja kroz godinu – Svetkovina Gospodina našega Isusa Krista Kralja svega stvorenja
TI KAŽEŠ! DA, KRALJ SAM! TKO JE GOD OD ISTINE, SLUŠA MOJ GLAS!
JA SAM ALFA I OMEGA – GOVORI GOSPODIN – ONAJ KOJI JEST, KOJI BIJAŠE I KOJI DOLAZI, SVEVLADAR!
Trpimir Benković
Nedjeljna čitanja
- Ez 34, 11-12. 15-17
- Ps 23 (22)
- 1 Kor 15, 20-26. 28
- Mt 25, 31-46
Današnja biblijska čitanja, kojima se završava liturgijske godina, nikako nas ne smiju ostaviti ravnodušnima i nezainteresiranima. Tjeraju nas razmišljati. Nudi vam se kraljevstvo, mjesto predsjednika, svečana loža, počasno mjesto, udobna fotelja, a vi izaberete križ, zapravo muku i smrt na križu. Ludost! Zašto ludost? Kakav je to Kralj koji umjesto vlasti i časti izabire muku i smrt? Kakav to Kralj, kojeg su ubili kao političkog protivnika, kao razbojnika, već dvije tisuće godina okuplja ljude usprkos svih osporavanja, neistina, krivokletstava? Današnji se vladari ne bi tako ponašali. Zato današnje vladare, predsjednike, premijere ne smijemo i ne možemo uspoređivati s Kristom kao kraljem. Samo onaj tko skrbi za svoj narod, iskreno služi, istinski i vlada, pa je svaka usporedba neprimjerena.
Prorok Danijel govori o propasti zemaljskih kraljevstava i uspostavi konačnog nebeskog Kraljevstva. Božji narod izložen je teroru, koji narod koji štuje jednog Boga, želi učiniti štovateljem mnogih bogova, a poglavito onih koji trenutno vladaju. Takve vladavine nisu trajale dugo, ali su se kroz povijest, sve do naših dana, stalno ponavljale, a u svojoj biti su nastojale spriječiti provedbu Božjeg spasiteljskog nauma. Kristov dolazak na svijet temelj je budućeg i trajnog Kraljevstva, koje će se u potpunosti ostvariti Njegovim ponovnim dolaskom. Njegov dolazak, život i naučavanje, postali su kamen spoticanja za mnoge svjetovne, samožive vladare, jer je jedini pokretač njihovog vladanja bila osobna korist, častohlepnost i progon neistomišljenika.
Ivan u knjizi Otkrivenja potvrđuje Kristovu ulogu Onoga koji jest, koji je bio i koji će biti. Vlast, koju je stekao nesebičnom žrtvom na križu, prelazi granice vremena. Ta vlast nije stečena silom oružja, političkom borbom ili prijevarom, nego neizmjernom ljubavlju. Zato stanovnici Njegovog Kraljevstva nisu podanici i sluge, već su subraća i sudionici u ostvarenju Kraljevstva, suvladari.
Jedino u Ivanovom evanđelju Krist pred Pilatom ne šuti. Potvrđuje svoju božansku bit, odgovara Pilatu: “Da, kralj sam! Ja sam se zato rodio i došao na svijet svjedočiti za istinu.” Ali pojašnjava da Njegovo kraljevstvo nije od ovoga svijeta. Nema vojsku i policiju, nema neobjektivne i zlonamjerne masovne medije, nema podršku političkih stranaka, ali ima nešto mnogo snažnije, a to je ljubav kojom se osvaja svijet. Nažalost, to je morao potvrditi mučeničkom smrću, kao i mnogi prije i poslije Njega koji su se zalagali za istinu i tako se sukobili s aktualnim političkim vlastima kojima istina smeta. Kristovo kraljevanje stvara novog čovjeka. Zbog istine mnogi su razapeti, zatvarani i proganjani, ali istinu nisu mogli pokopati i uništiti.
Tko prihvati ljubav kao temelj svoga ponašanja i razmišljanja prihvatio je i Boga, kojeg možda i ne poznaje (kada smo te vidjeli gladna, žedna, u tamnici). Tko ne prihvati poziv ljubavi osuđuje sam sebe na “vječnu muku”, jer vidjeli smo gladna, žedna, oboljelog, stranca, a nismo pomogli. Krist ih simbolično dijeli na one s desna i one s lijeva.
Desnom je razbojniku obećan raj, jer je u zadnjem času shvatio i prihvatio Isusovu žrtvu, ali lijevi se znakovito uklopio u bezbožno i bezdušno divljanje svjetine, baraba, rulje koja nije cijenila ni svoga Boga ni svoju Domovinu, pa tako ni svoju subraću. Desni tako nisu pogriješili kada su izabrali služiti, moliti, činiti dobro, opraštati. Lijevi, dakle oprez, jer čuđenje neće pomoći. Ono što ste učinili svojim bližnjim, a ne temelji se na ljubavi i ono što ne učiniste, a trebali ste, škodi jako.
Crkvena godina završava činom milosrđa razbojniku, unosi u naše živote svjetlo i smisao postojanja, mir i nadu da ćemo i mi u času prijelaza u vječnost čuti :”Danas ćeš biti sa mnom u raju!” Nema unaprijed spašenih ili okrivljenih prema pripadnosti nekom narodu, vjeri, staležu, desnoj ili lijevoj strani. Sudac svemira i povijesti, svih naroda i svakog od nas, Krist Kralj, suditi će po djelima ljubavi. Desni razbojnik je zaslužio spasenje prihvativši Krista kao nepravedno osuđenog, a sam je priznao svoje pogreške i propuste. Zato ne treba slušati lijevog, bio on razbojnik ili ne.
Svi, koji smo prihvatili Krista kao Kralja, sudjelujemo u stvaranju vječnog kraljevstva istine ljubavi i mira. Danas na kraju liturgijske godine i na blagdan Krista Kralja posebno molimo za razbor i duh mudrosti na putu prema konačnom cilju – Kraljevstvu Gospodnjem.
