12. Nedjelja kroz godinu

ŠTO STE BOJAŽLJIVI? KAKO NEMATE VJERE?

Trpimir Benković


Nedjeljna čitanja

  • Job 38, 8-11
  • Ps 107 (106)
  • 2 Kor 5, 14-17
  • Mk 4, 35-41

Neugodno iskustvo olujnog mora mnogi su osobno iskusili ili nam je to vrlo zorno i uvjerljivo prikazano na filmu ili dalekovidnici. Olujno nevrijeme naše duše poznato je samo nama. Naše pomorsko i ribarsko znanje premalo je da bi moglo smiriti olujno more, a sve škole, fakulteti i doktorati ne mogu utišati oluju naše duše. Ljudska nesavršenost u takvim situacijama stvara strah, koji je posljedica pomanjkanja vjere. Ali tamo gdje stanuje Bog nema mjesta strahu, depresiji i krizi.

More se opisuje kao strašna slika kaosa, smrti, uzburkane tamne sile protiv koje nema pomoći. Bog se objavljuje Jobu kao Gospodar mora. Time naglašava svoju neograničenu moć. Strašnu silu uspoređuje s nejakim novorođenim djetetom, koje oblakom odijeva, a maglom povija. “Stavio sam pijesak moru za granicu, za vječnu među koju nikad neće prijeći – tu neka se lomi ponos tvog valovlja.”

Pavao govori o Kristovoj ljubavi, koja mora biti temeljno načelo našega života. Ta ljubav ima i povijesnu vrijednost – “jedan za sve umrije”. Odnos prema Kristu uskrsnućem dobiva novu dimenziju, nije više “po tijelu”, po ljudskoj spoznaji i nesavršenom iskustvu, nego “po Duhu”, jer smo postali novo stvorenje u istini, u slobodi i u ljubavi – “Staro uminu, sve novo, gle, nasta!”

Isus nas nije došao čuvati od progonstva i nevolja, baš naprotiv. Biti u lađi sa Gospodinom, biti aktivan i zauzet član Njegove Crkve, znači izložiti se pogibelji i prijetnjama, biti u oluji. To znači buru i nevrijeme u životu, ali i sigurnost spasenja, vjeru koja tjera strah. Ukor učenicima: “Što ste bojažljivi? Kako nemate vjere?”, odjekuje i danas. Zlo oko nas stvarno je i vrlo bolno iskustvo. Vjera da je naš Bog, Bog živih, vjera u uskrsnuće mrtvih, u život vječni je snaga koja unosi sigurnost u naš život, čini nas u Kristu pobjednicima i ondje gdje se čini da smrt ima posljednju riječ. Jako je i djelovanje u suprotnom smjeru. Sebični i samodopadni svijet pun lažnih vrijednosti i užitaka velika je napast. Srećom vjeru smo dobili, ali treba i spoznaja da s vjerom u Krista pobjeđujemo.

Vjerovjesnik evanđelja mora biti spreman na progonstva. Isto se događa i vjerniku, ali mora imati pouzdanje u Boga, koji nam progovara: “Ne bojte se!” Ako su nam vlasi izbrojene, ako se ni vrapci ne mogu uloviti bez Božje privole, neće se ni nama ništa dogoditi, nećemo ostati bez zaštite.

Rat za oslobođenje i uspostavu slobodne i nezavisne Hrvatske tome je najbolji dokaz. Malobrojan, razoružan, godinama pljačkan, zatvaran i proganjan Narod obranio se, oslobodio i konačno stvorio svoju državu. Zato treba odbaciti strah, biti siguran, s puno pouzdanja da Kristova ljubav pobjeđuje mržnju, Njegova milost grijeh, Njegov život smrt. Tako treba živjeti i raditi. Da to nismo vjerovali, već nas ne bi bilo. Prošlo je tridesetak godina od tih teških vremena. Sjetimo li se tih vremena, hrabrosti i žrtve naših branitelja, mudrosti, zauzetosti i iskrenog domoljublja naših vođa, iskrenog bogoljublja i duholjublja? Velika je sreća da nas liturgija ovog dijela crkvene godine potiče na sjećanje. Vremena su i opet teška. Oružje ne zvecka, ali se čini da ni to nije najgora stvar. Vodstvo bez iskrenog domoljublja i bogoljublja može biti još opasnije.

Bez razboritog, konstruktivnog i suvislog sjećanja na našu povijest nema nam ni budućnosti. Čuvajući savez s Bogom i Duhom Svetim, živeći i radeći sukladno tome nemamo se razloga bojati nikoga i ničega. Zato dragi moji Hrvati iskreno vjerujte i ne bojte se!