13. nedjelja kroz godinu

NE BOJTE SE! SAMO VJERUJTE!
Trpimir Benković
Nedjeljna čitanja
- Mudr 1, 13-15; 2, 23-24
- Ps 30 (29)
- 2 Kor 8, 7. 9. 13-15
- Mk 5, 21-43
Naš Bog je Bog živih. Darovao nam je besmrtnu dušu, vjeru i ljubav da nas čuva i obrani od smrti. To je bogatstvo koje ne propada, bogatstvo koje nas predodređuje za vječni mir i spokoj. Slobodno možemo odabrati život uz Boga u vjeri i ljubavi, ili tamu grijeha, neshvaćanja, mržnje. Živimo u svijetu koji ne poštuje život. Svjedoci smo ubijanja nerođenih, ubijanja starih i nemoćnih, neprirodnih odnosa, donose se smrtne kazne, ljudsko dostojanstvo se ne cijeni. Suvremeni svijet tvrdoglavo i neobjektivno niječe postojanje grijeha, nastoji ga opravdati, proglasiti nečim sasvim normalnim i prirodnim, čak ga i ozakonjuje. Prevladava mišljenje da je fizička smrt kraj, tragični završetak. Ali u svjetlu vjere smrt postaje manje tragična, zapravo i nije tragična.
Starozavjetni mudrac razmišlja o životu i smrti. Zaključuje da Bog nije stvorio smrt. Život i smrt stavlja u odnos pravednosti i grijeha. Sile smrti i podzemlja ne bi imale utjecaja na čovjeka da nema grijeha. Rješenje je pravednost, koja je “korijen besmrtnosti”, a žrtve nasilja i nepravde već su sada dionici te besmrtnosti. To nas tješi, jer vjerujemo da su naši zvjerski pobijeni sunarodnjaci, za koje se nismo ni potrudili pronaći grobove, već sudionici te besmrtnosti. Više je nego tragično i beskrajno tužno da još i slavimo izmišljene praznike naših krvnika i nekažnjenih razbojnika.
Đavolovom je zavišću ušla smrt u svijet “i nju će iskusiti oni koji njemu pripadaju, a Bog je stvorio čovjeka za neraspadljivost i učinio ga na sliku svoje besmrtnosti.” Ne znaju to barabe i razbojnici, a morali bi! Iskreno kajanje moglo bi pomoći, jer kazna ne može izostati!
Pavao naglašava da je djelotvorna ljubav najveća od svih karizmi, darova Duha. Isus je najbolji primjer. Izabrao je siromaštvo, dragovoljno se lišio slave, božanskih povlastica i “iako bogat, radi nas posta siromašan, da se mi Njegovim siromaštvom obogatimo.” Dajući milostinju, darivajući bližnje, ali i one koji to nisu, obogaćujemo sebe. O tome govori Knjiga Izlaska kada spominje podjelu i skupljanje mane u pustinji – “Ništa nije preteklo onome koji je nakupio mnogo, a niti je nedostajalo onome koji bijaše nakupio manje.” Novcem možemo platiti skupo liječenje u inozemstvu, ali ne možemo kupiti zdravlje, možemo izgraditi veliku i luksuznu kuću, ali ne možemo kupiti miran san i spokoj.
Isusovi suvremenici nisu dokraja dokučili Njegovo spasiteljsko poslanje. Smatrali su ga čudotvorcem. Isus nastoji promijeniti takav dojam i naglašava da ne spašava čudo, nego vjera. Ozdravjeloj ženi kaže: “Kćeri vjera te tvoja spasila!” Nadstojniku sinagoge Jairu govori: “Ne boj se! Samo vjeruj!” Žena je ozdravila jer je vjerovala da će ozdraviti ako dodirne Isusove haljine, a Jair ne prihvaća poruku da mu je kći umrla i vjeruje u njeno ozdravljenje.
Vjera je pobjeda. Pobjeđuje bezbožni svijet, pobjeđuje i samu smrt. Mnogo je ruku u gužvi dotaklo Isusa, ali osjetio je samo dodir skromne i iskrene žene koja s puno pouzdanja i vjere traži pomoć, a takvima se pomoć pružala, pruža se i danas, pružat će se i ubuduće. Ne bojte se, samo vjerujte!