TKO HOĆE ŽIVOT SVOJ SPASITI, IZGUBIT ĆE GA; A TKO IZGUBI ŽIVOT SVOJ PORADI MENE, TAJ ĆE GA SPASITI.

Trpimir Benković


Nedjeljna čitanja

  • Zah 12, 10-11
  • PS 63 (62)
  • Gal 3, 26-29
  • Lk 9, 18-24

Tko je Krist? Što je Krist za čovječanstvo? Tko je Krist za mene? Mnogi Kristovi suvremenici nisu znali odgovor, a ne znaju ga ni naši suvremenici bili vjernici ili nevjernici ili neznalice agnostici. Danas Služba riječi postavlja pred nas ova bitna životna pitanja.

Prorok Zaharije iznosi navještaj o konačnom Božjem zahvatu u našu povijest. Govori o tome kao o nečem posve sigurnom, o čemu treba govoriti. “Onaj dan” obuhvaća svu izraelsku povijest i savršeno izražava njezino značenje. U taj dan “gledati će onoga koga su proboli”. Naricati će nad njim i gorko plakati, kada se pobjedne pjesme pretvore u tužbalice, ali ne kao mitski plač hagad – rimonski, oplakivanje smrti i rađanje božanstva, već kao grubu povijesnu zbilju u Jeruzalemu. Bog u srca ulijeva “duh milosni i molitveni” i narod se kaje. Plač nad jedincem uvodi nas u objavu Krista, koji naviješta posljednje dane svoga zemaljskog djelovanja.

Pavao govori o našem sinovstvu u Kristu. Zakon pretpostavlja razlike, pa postoje Grci i Židovi, rob i slobodnjak, muško i žensko. Vjera briše razlike i svi smo “jedan u Kristu”. Slika je to novog čovjeka, koji nadilazi sve vrste ljudske različitosti rasne, klasne, kulturne, a čuva osobnost, individualnost, svijest, integritet. Iz ove temeljne objave nastaje novo čovječanstvo, u kojem nestaju razlike kulturne, nacionalne, po spolu. Možda je to program koji treba ponuditi Europskoj uniji, pa neće bit euroskeptika.

Evanđelje donosi važan trenutak naše objave – učenici na usta Petrova u Isusu prepoznaju Mesiju. Prije uskrsnuća i za učenike ta je istina nejasna. Oni očekuju Mesiju ratnika, pobjednika i osvetnika nad neprijateljima izabranog naroda, a Isus govori o muci, smrti na križu i uskrsnuću. Iako su o tome proroci pisali i toliko su puta to čuli u sinagogama, ipak ostaju zbunjeni pred najavom smrti svoga Mesije. To još nije sve jer Isus im govori da i oni moraju “mnogo trpjeti”, moraju uzeti križ i “život izgubiti” kako bi postali pravi učenici Kristovi i ušli u Njegovu slavu. Primjer je to političarima i vlastodršcima današnjice. Ne treba jedini cilj njihovih djelovanja i napora biti osobni probitak. Neki citiraju Bibliju, ali svaki neshvaćen ili krivo usmjeren citat nema učinka. Bilo bi im dobro i poučno razumjeti i primijeniti poruku današnjih liturgijskih čitanja:“ Tko hoće život svoj spasiti izgubit će ga, a tko izgubi život svoj radi mene, taj će ga spasiti!“

To je poruka i nama, jer kao i Krist i mi ulazimo u slavu po našem križu i po križevima naše svagdašnjice, često vrlo krute, nepravedne i zagonetne. Moramo, ne samo stupiti u četverored patnika, već se staviti u službu patnicima i jadnicima, pružiti im pomoć i utjehu, jer Krist nije Patnik koji će ljude lišiti patnji, već će im pokazati smisao tih patnji i put koji vodi prema konačnoj pobjedi, put prema uskrsnuću.