14. Nedjelja kroz godinu

JER KAD SAM SLAB ONDA SAM JAK

Trpimir Benković


Nedjeljna čitanja

  • Ez 2, 2-5
  • Ps 123 (122)
  • 2 Kor 12, 7-10
  • Mk 6, 1-6

Starozavjetni biblijski tekst prošle nedjelje život i smrt stavlja u odnos pravednosti i grijeha. Sile smrti i podzemlja ne bi imale utjecaja na čovjeka da nema grijeha. Rješenje je pravednost, koja je “korijen besmrtnosti”, što znači da treba biti pošten, pravedan, nepotkupljiv. Bog je to kroz povijest pokušao objasniti putem proroka i pisane Objave. Danas su tehničke i tehnološke mogućnosti mnogo veće, ali temeljna poruka je ista, a ponašanje i reakcije primatelja poruka također. Nije nestalo oholosti, samodostatnosti i sebičnosti. To je smetalo i smeta da poruka bude do kraja razumljiva i prihvaćena.

Bolno je iskustvo proroka Ezekijela koji mora ostvariti svoje proročko poslanje i govoriti narodu prkosnom i grešnom. Poslušali oni ili ne, mora prenijeti poruku bez obzira što ga “trnje okružuje i sjedi među škorpionima.” Poruka je jasna – jedini mogući put do rješenja je poslušnost prema Bogu. Čini mu se to jalovim poslom, ali i on mora poslušati i prenijeti poruku. Koji čuju poruku na vlastitu je odgovornost prihvaćaju ili ne prihvaćaju, ali svjesni su da je među njima prorok, da im je dostupna Riječ Božja.

“Dosta ti je moja milost, jer snaga se u slabosti usavršuje.” Riječi su to kojima Gospodin bodri apostola Pavla u njegovoj službi propovijedanja. Nakon toga prihvaća sve ljudske slabosti i nastavlja tešku proročku službu. “Kada sam slab onda sam jak” postaje njegovo temeljno načelo. Zahvalni smo mu, jer njegov primjer svakodnevno osjećamo i susrećemo. Ako smo poruku prihvatili i razumjeli lakše ćemo se nositi s problemima koji nas okružuju.

Neshvatljivi otpor proročkoj riječi, poruci vidljiv je u Nazaretu. Isus dolazi u svoj rodni kraj, ne u posjet svojoj rodbini, nego kao Učitelj, poznata, javna osoba. Stavljen je u povijesni okvir svih dosadašnjih proroka i proročkih sudbina – neshvaćanje, nerazumijevanje, nepoštivanje, zavist, politička osuda, uzništvo ili mučenička smrt. Teško je spajati ljudsko i božansko, vječno i prolazno i zato se ostvaruje biblijsko proročanstvo: “K svojima dođe i njegovi ga ne prihvatiše.”

Ponašamo li se i mi kao Nazarećani? Brzo smo zaboravili ropstvo bivšeg totalitarnog, zločinačkog režima. Zaboravili smo vrijednosti s kojima smo ostvarili toliko željenu nezavisnu državu i ljude koji su nas vodili. Proglasili su to desetljećem mraka. Hoćemo li povjerovati tvorcima tog mraka koji se samo u predizborno vrijeme sjete tko je zaslužan, tko je stvarao, borio se i obranio Dom. Ako se dokopaju vlasti tu spremnost će i opet bezobrazno osporiti i proglasiti nepodobnom. Sada je osporavaju i kada nisu na vlasti, ili ipak jesu. Pogreške treba ispravljati, slabosti nadilaziti, ne šutjeti, jer ćemo inače biti slabi i postati još slabiji. Treba ustrajati u borbi za istinu i pravednost u tome ne posustati vođeni Pavlovim iskustvom – “Dosta ti je moja milost, jer snaga se u slabosti usavršuje.”