16. Nedjelja kroz godinu

JAO PASTIRIMA

Trpimir Benković


Nedjeljna čitanja

  • Jr 23, 1-6
  • Ps 23 (22)
  • Ef 2, 13-18
  • Mk 6, 30-34

Živimo u vrijeme krize dobrih pastira. Kada nema dobrih pastira, stado je prestrašeno, razdijeljeno, neodlučno, ranjivo, povodljivo, njime se lako manipulira. Zato, kada se želi ovladati nekim stadom (narodom), postavlja mu se loš pastir, loš kralj, loš predsjednik vlade. Pastir je u Bibliji pojam odvažnosti, hrabrosti i zauzetosti za svoje stado u opasnosti, a ljubavi, brigom i nježnosti u miru.

Prorok Jeremija vrlo zauzeto vodi svoje stado, izabrani narod. Dolazi u sukob s državnom religijom i politički je nepodoban. To je vrijeme vladavine kralja Sidikije (597-588 pr. Kr.) kojeg su na vlast postavili i ime mu dali babilonski osvajači – danas bi to rekli vanjske velesile. Sidikija znači Gospodin – moja pravda. Pokazao se kao loš pastir, slabić i poslušnik onima koji su ga ustoličili. Prorok prenosi Božju riječ:” Jao pastirima koji će upropastiti i raspršiti ovce paše moje!” Preuzima brigu za svoje ovce i obećava postaviti svog pastira, “izdanak pravedni”, ime mu je David, što znači Gospodin – Pravda naša.

Pavao govori o pomirenju i jedinstvu Židova i pogana, izabranoga naroda i onih koji to nisu, ali prema ocjeni izabranih. To se ostvaruje kroz osobu Dobrog Pastira. Dokida neprijateljstvo, ruši “pregradu razdvojnicu” – to je zid u jeruzalemskom hramu koji dijeli Židove i pogane, da pogani ne bi onečistili prostor rezerviran samo za izabrane. S Dobrim Pastirom uspostavljen je mir i jedinstvo za cijelo čovječanstvo – “Mir onome tko je daleko i tko je blizu.”

Narod osjeća nedostatak sigurnog i pravednog vodstva. Zato slijedi Krista i okuplja se oko Njega. Bog ostvaruje proročko obećanje i podiže pravog Pastira, pravedni izdanak Davidov, a on je “Gospodin, Pravda naša.” Pravda znači sveobuhvatnost spasenja, duhovnog, narodnog i pojedinačnog. Dobri Pastir okuplja sve ovce u jedno stado, skrbi za njih, žrtvuje za njih i svoj život.

I naš narod baštini sudioništvo u stadu Gospodnjem. Imali smo dobrih i loših pastira. Suvremenici smo krize dobrih pastira i zato molimo Gospodina, da i u našem narodu, opet podigne pravedne i dobre pastire, koji će hrabro i zauzeto voditi svoje stado.

Kada se u prvi plan postavi nacija i Bog dogodi se „čudo“, koje to i nije, nego je nešto sasvim normalno i prirodno. To prirodno i normalno ne možemo inače čuti i vidjeti u našim glasilima svih vrsta. Prije tri godine našeg izbornika i športaše hvale i slave svi, iako smo izgubili finalnu utakmicu. Čudi se svijet, a čudimo se i mi, jer naši dežurni pljuvači po svemu narodnom i Božjem šute. Evo dobrog primjera kako bi nam država izgledala bez pljuvanja po svome ili bar šutnje dežurnih „analitičara“.

Skromnost, poniznost i zajedništvo temeljne su odrednice naše vjere. Kad se njih držimo, kada po njima postupamo i iskreno zamolimo Božju pomoć, postajemo svjetski prvaci ili viceprvaci. Vrlo jednostavno. Treba nam pastir koji će konačno poštivati i čuvati svoje, narodno. Ako lijevima, ljubičastima ili tirkiznim smeta Božje, možemo to u našoj vjerničkoj širokogrudnosti i prešutjeti, jer kada se ponaša prirodno i normalno, onda je to i Božje. Ako se tako dogodi dobro je, a ako se ne dogodi, neka nas čuva dobri Bog i to poglavito od nas samih.