17. Nedjelja kroz godinu

KAŽEM VAM: IŠTITE, I DAĆE VAM SE! TRAŽITE, I NAĆI ĆETE! KUCAJTE, I OTVORIT ĆE VAM SE!

Trpimir Benković


Nedjeljna čitanja

  • Post 18, 20-32
  • Ps 138 (137)
  • Kol 2, 12-14
  • Lk 11, 1-13

Moderni bezbožni svijet ne moli! Oni bogati i moćni bahato i samovoljno uzimaju ili oduzimaju, a nevjernici, neznalice agnostici i poluvjernici ne osjećaju potrebu za molitvom, jer Boga nema, ili ne znaju da li Ga ima, ili ih ne čuje. Dostatni su sami sebi, ne trebaju pomoć, pa i ne trebaju moliti. Sve manje čujemo: “Molim Vas lijepo“ , „Prosim lepo“ ili nešto slično. Nismo više pristojni s ljudima oko sebe, a s Bogom još i manje. Nije nam blizu, a i trebamo Ga samo kada nešto loše krene, a i onda više zahtijevamo i osuđujemo, nego što molimo. Ne shvaćamo da je molitva život, molitva je ono što čovjek jest. Što, kako i da li molimo, najbolje određuje svakog od nas. Današnja Služba riječi temeljna je pouka o molitvi.

Abraham je predstavljen kao uzor molitelja i zagovornika. Kao svakog vjernika i njega muči pitanje stradanja nevinih – Hoćeš li iskorijeniti i nevina sa krivim?”Zar Božja pravda više gleda zloću zlih nego dobrotu dobrih? Nije li to nepravda prema njima? Razgovor Abrahama, koji se poziva na Božju pravdu, otkriva nepoštivanje čovjeka prema Bogu i vrlo loš način kako moliti. Od pedeset pravednika Abraham dolazi do deset (smanjuje broj pet puta), ali i njih nema, pa pravedna Božja kazna uništava nedostojne i grešne gradove. Bog ipak ne zaboravlja svoj narod i priprema dolazak Spasitelja koji na sebe uzima grijehe ljudi.

Pavao, baš o tome, svjedoči kako nam Bog u Isusu Kristu “milostivo oprosti sve prijestupe, izbrisa zadužnicu koja propisima bijaše protiv nas, nju On ukloni pribivši je na križ”. Zakon vodi do smrtne kazne za prekršitelja – zadužnica, a po Kristovoj muci smo spašeni i u krštenju “suukopani i suuskrli.” Krist tako postaje jedini i pravi Posrednik u molitvi.

Današnje evanđelje svojevrsna je kateheza – pouka o molitvi. Isus nas uči da naša molitva mora biti spontana, iskrena, osobna, koja stvara izravni susret s Bogom. Takva je molitva poticaj za djelovanje, za našu zauzetost za svakog i sve oko nas. Bog je prijatelj kojem možemo pristupiti slobodno, s kojim možemo o svemu govoriti bez straha i pretvaranja. On je Otac, izvor povjerenja i sigurnosti, uvijek spreman “dobrim darovima darivati djecu svoju.”

Mnogo se govori kako je molitva u krizi. Jedni se ispričavaju da ne mole jer ih Gospodin ne sluša. Još je teže kada čovjek uopće ne osjeća potrebu za molitvom, jer se pouzdaje u sebe i svoje mogućnosti. Moramo biti svjesni da nas molitva ne oslobađa svakodnevnih briga, ali pruža snagu da ne očajavamo, da očuvamo slobodu, ljudskost i sposobnost rješavati svakodnevne probleme. Moliti znači snažno iskati, tražiti i kucati, a kada to iskreno i ponizno činimo, s pouzdanjem u dobroga Oca, možemo očekivati da ćemo dobiti, da ćemo naći i da će nam se otvoriti. Kada se to dogodi, treba iskreno zahvaliti. Iskrena zahvala, vjerojatno je i najsnažnija molitva. Postupajmo tako, ustrajmo u iskrenoj i poniznoj molitvi, jer će tako naša Crkva i Narod zasigurno biti u onih 10% spašenih. Možda tih 10% izgleda malo, ali je to jako puno. Neki suvremeni Abraham imao bi mnogo više problema to ostvariti, ali imamo sreću živjeti u vremenu bez zadužnice, jer ju je naš Spasitelj držao u probodenoj ruci. Samo idioti to neće ili ne znaju iskoristiti!