18. Nedjelja kroz godinu

TRAŽITE ŠTO JE GORE!
BEZUMNIČE! VEĆ NOĆAS DUŠA ĆE SE TVOJA ZAISKATI OD TEBE!

Trpimir Benković


Nedjeljna čitanja

  • Prop 1, 2; 2, 21-23
  • Ps 95 (94)
  • Kol 3, 1-5, 9-11
  • Lk 12, 13-21

Današnji starozavjetni tekst Knjige Propovjednika pisan je prije nekoliko tisuća godina, ali zvuči poznato, suvremeno. Biblija je doista svevremenska, suvremena, životna i mudra knjiga. Opća i sveobuhvatna poruka Božje riječi dokazuje se u današnjim liturgiji.

Bogatstvo, materijalna dobra oduvijek su zaokupljali čovjeka. Ne radi se o trajnim vrijednostima i toga smo svjesni. Ali svejedno nas potpuno zaokupljaju i to do te mjere da smo spremni zaboraviti i Boga i bližnje kada je u pitanju zarada. Ne rijetko kršimo i Božje i ljudske zakone. Ne želimo se pomiriti s činjenicom da je sve zemaljsko nesigurno i prolazno. Tko svoj život, svoju budućnost, nadu veže samo uz posjed i bogatstvo, taj je nerazuman. Protiv smrti čovjek se ne može ničim osigurati. I čemu tada sve bogatstvo, ako siromašne, odnosno prazne duše dođemo pred Gospodina? Služba riječi govori nam o istinskoj ljestvici vrednota.

Starozavjetni propovjednik govori da je trud i rad samo za ovozemni život ispraznost, besmislenost, ništavnost. Dani su čovjekovi mukotrpni, puni briga, a noći neprospavane. Čovjek se trudi “mudro, znalački i uspješno”, steći veliko bogatstvo, ali dođe smrt i sve ostane nekome koji se oko toga nije trudio. To je “ispraznost i nevolja velika.” Propovjednik postavlja pitanje na koje ne nalazi odgovor.

Pavao odgovara: “Ako ste suuskrli s Kristom, tražite što je gore, za onim gore težite, a ne za zemaljskim.“ Vjernik zna da njegov život ne završava smrću. Iako mora voditi brigu za potrebe ovozemnog života, srce i um usmjereni su prema onom što je gore. Naša vjera nije bijeg iz realnosti, već je spoznaja da istinske vrijednosti nisu ovozemaljske.

Evanđelje naglašava, ne vezati se za zemaljska dobra. Čuvati se pohlepe i lažne sigurnosti stečene bogatstvom. Bezumnom bogatašu obilno urodi zemlja i on planira kako će proširiti svoje žitnice i tako osigurati zalihe za mnogo godina. I dok tako razmišlja čuje Božji glas:”Bezumniče! Već noćas duša će se tvoja zaiskati od tebe!A to što si pripravio, čije će biti?” Isto pitanje, ali bez odgovora, postavio je i starozavjetni propovjednik. Isus daje odgovor: “Tako biva s onim koji sebi zgrće blago, a ne bogati se u Gospodinu.“

Prispodoba o bezumnom bogatašu prisutna je i danas, možda i prisutnija nego u ono vrijeme kada je izrečena. Ljudi se trude i muče, čini se da su uspješni, ruše staro, grade novo i sve raskošnije, ali dolazi smrt i sve završava tragično i bezumno. Ne mora doći smrt, ali ako dođe banka može biti još i gore. Oduzeti će svoje, ostalo rasprodati, podmiriti vjerovnike, a naš vrli bogataš ostat će živ, ali praznih džepova i što je još lošije, prazne duše u koju nije ulagao. Tako će pred Boga stići jako siromašan. Neće mu se zamjeriti prazni džepovi, ali prazna duša veliki je problem. Darovana duša ne vraća se prazna!

Zato samo ono što je u Bogu učinjeno, što je usmjereno prema vječnosti ima pravu vrijednost. To je istinsko bogatstvo, to je istinski život. Jedino smo s Bogom i u Bogu doista BOG – ati!