19. Nedjelja kroz godinu

NE BOJ SE STADO MALO, SVIDJELO SE OCU VAŠEM DATI VAM KRALJEVSTVO.
KOME JE MNOGO DANO, OD NJGA ĆE SE MNOGO ISKATI.

Trpimir Benković


Nedjeljna čitanja

  • Mudr 18, 6-9
  • Ps 33 (32)
  • Heb 11, 1-2. 8-19
  • Lk 12, 32-48

Živimo u svijetu bez pravila, bez autoriteta. Ne poštuju se stariji, ne odgajaju se mladi, ne štiti se pravo na život. Vjera se niječe, zanemaruje, ismijava. Tako sve više volimo sami sebe, sve se više bojimo, strahujemo. Sve što izaziva strah nije od Boga, nego je plod naše samodopadnosti, sebičnosti, želje za vlašću i odlučivanju o svojoj i tuđoj sudbini. Današnja čitanja vraćaju nas na temelje naše vjere. Slaba ili poljuljana vjera čini vjernike plašljivim, nesigurnim. Kako živjeti vjeru u sekulariziranom i materijaliziranom društvu u kojem vlada znanost, tehnika i mediji za koje je vjera opijum za narod. Namjerno se stvara ozračje straha, nesigurnosti, tjeskobe. Ali tamo gdje je vjera živa nema straha, a ako se i pojavi Kristova je ruka ispružena i spremna pomoći.

Starozavjetni tekst objedinjuje povijest Izraela. Pomor egipatskih prvorođenaca, slavlje Pashe i Izlazak uspostavili su Izrael kao narod Božji. Noć ispunjena radošću i pjesmom u slavlju Pashe, jer su se ispunila obećanja dana očevima i počeo je hod u slobodu. Za nevjerne, koji nisu vjerovali riječi Gospodnjoj, koju im je uputio preko Mojsija, to je noć straha i plača nad pomorom prvorođenaca. Svete pjesme otaca odjekuju izraelskim kućama. Sva povijest Izraela, kojega je Bog izabrao za svoj narod, protkana je istinskom vjerom.

Pavao o tome govori Hebrejima, a i nama. Spominju se velikani Staroga zavjeta Abraham, Jakov i Izak, da vjernici slijede njihov primjer i ustraju u ispovijedanju prave vjere. Vjera je jamstvo, temelj, korijen onoga čemu se nadamo, posjed čega još nemamo, spoznaja onoga što se ne vidi.

Evanđelje govori o čekanju u vjeri. Isus postavlja temeljno načelo: “Ne boj se stado malo, svidjelo se Ocu vašem dati vam Kraljevstvo.” Ali to je i zahtjevno. Isus govori: “Ako se srce utapa u zemaljskim dobrima s njima će propasti, ako pak u nebeskim, ona su neprolazna.” Pokazujući čovjeku istinsko blago, Isus upozorava učenike da budu budni, spremni na dolazak Gospodnji, kao i Židovi dok slave Pashu – “opasanih bokova i s upaljenim svijećama.” Gospodin će doći nenajavljen i neočekivano. Zato treba biti budan. Prispodobom o vjernom i razumnom upravitelju, Isus govori o pastirima Crkve. Vlast koja im je dana mora biti u službi drugih, njihova budnost u služenju, a ne u gospodarenju i zabavama. Inače ih čeka kazna i postaju sablazan povjerenom stadu, koje se njihovom krivnjom cijepa, rastače se raskolima i sljedbama.

Gospodin to govori i svima nama. Biti budan ne znači ne spavati. Znači promišljati, razumjeti, oživotvoriti svoju vjeru, pretočiti je u stvarnost. Svima je povjereno neko služenje u vremenu iščekivanja Gospodina, a to vrijeme treba iskoristiti u služenju drugima, dajući sebe i svoje bogatstvo srca i uma. Tako će nas Gospodin kada dođe naći budne, pripasati će se i postaviti nam obilat stol.