2. korizmena nedjelja – pačista
OVO JE SIN MOJ LJUBLJENI! U NJEMU MI SVA MILINA! SLUŠAJTE GA!
Trpimir Benković
Nedjeljna čitanja
- Pos 12, 1-4a
- Ps 33 (32)
- 2 Tim 1, 8b-10
- Mt 17, 1-9
Biti kršćanin znači s puno pouzdanja i nade vjerovati Bogu i to hrabro i zauzeto svjedočiti. Odgovorni se vjernik ne miri sa postojećim stanjem, nego nastoji, svojim djelovanjem, situaciju popraviti, učiniti je boljom. Pouzdanje u Boga, neprestano prevladavanje problema i poteškoća, zauzeti život u obitelji, Crkvi i Narodu moraju biti temeljne odrednice našeg života. Tako smo lažnu sigurnost svoje lijenosti, neaktivnosti i mirenja sa životom i svijetom oko sebe, zamijenili nesigurnošću, mogućim progonom, neshvaćanjem i omalovažavanjem, ali smo se odazvali Božjem pozivu. Bog poziva svakog ponaosob, traži zauzetost, traži da se sposobnosti i talenti upotrebe, traži napor, znoj, patnju, a nudi trajni mir i zadovoljstvo.
Abraham je uzor kako se bez pogovora i razmišljanja odazvati Božjem pozivu: “Idi iz zemlje svoje, iz zavičaja i doma očinskog, u zemlju koju ću ti pokazati.” Čudesna je njegova vjera i povjerenje u Božju riječ. U potpunoj poslušnosti prihvaća poziv. Tako i našem životu daje sigurnost i smisao, a i mi, ponašajući se tako, postajemo blagoslov drugima.
Gospodin neće napustiti svog vjernog slugu. Biti će uz njega, kako to spominje Pavao Timoteju. Poziva nas, kao prije Abrahama, ali sada se taj poziv temelji na Kristovoj žrtvi. Pozvao nas je “pozivom svetim”, ne po našim djelima, nego po svojem naumu. Krist je cilj, kojeg u svom Njegovom sjaju gledamo u Preobraženju. “On je obeskrijepio smrt i učinio da zasja život i neraspadljivost.”
Odlaskom na brdo Preobraženja – Tabor, Isus najavljuje svoju smrt i uskrsnuće. Najavljuje mukotrpni hod na jedno drugo brdo, na Kalvariju. Objašnjava svojim učenicima da nema konačne pobjede bez muke križa, nema spasenja bez truda, muka i problema. Ne može se ostati na mjestu ili u trenutku koji nam zbog naše lijenosti i sebičnosti odgovara. Griješe oni koji misle uskrsnuće je tu, možemo mimoići sudioništvo u muci, u žrtvi. Spasenje se ne ostvaruje uklanjanjem, zaobilaženjem križa ili silaskom s križa. To bi bilo neko privremeno, ovozemno “spasenje”. Božji naum nije oslobađanje od naših dužnosti, teških odluka i napora, nego baš naprotiv. Istinsko spasenje ne zaobilazi teškoće i zlo, nego mu se suprotstavlja, nastoji ga pobijediti i pretvoriti u dobro.
Svaki od nas ima svoj poziv, a Abrahama i poglavito Krista kao primjer. Pokušati ćemo izbjeći poteškoće i probleme, ali tako izbjegavamo i sudioništvo u konačnoj pobjedi. Iskustvo bliske povijesti pokazuje da bez požrtvovnosti naših branitelja i mudrog vodstva ne bismo stvorili i obranili Domovinu. Učinjeno je to uz mnogo žrtava, stradanja i odricanja, ali vjerujemo uz Božju pomoć. Bilo je onih koji to nisu željeli i još ih uvijek ima, pa smo sada svjedoci grubog nepoštivanja, čak i blaćenja svega učinjenog. Ali, usprkos svega, svjesno i odgovorno nositi križ u svojoj Crkvi i Narodu uvijek je bila naša potreba i velika čast. Iskreno vjerujemo da na tom putu nismo sami. Prošlu smo nedjelju čuli da Đavao ne miruje, a čini se da ovaj zadužen za Hrvate ima podočnjake, ne spava. To je još jedan razlog da i mi u obrani naše vjere i nacije imamo podočnjake.
