20. nedjelja kroz godinu
GOSPODIN NE PUŠTA SVOJE UMRIJETI OD GLADI NEZNANJA!
OSTAVITE DJETINJARIJE, DA BISTE ŽIVJELI I HODITE PUTEM RAZBORITOSTI.
TKO JEDE OVAJ KRUH ŽIVJET ĆE UVIJEKE.
Trpimir Benković
Nedjeljna čitanja
- Izr 9, 1-6
- Ps 34 (33)
- Ef 5, 15-20
- Iv 6, 51-58
Ja sam kruh živi koji je s neba sišao. Tako Isus završava pouku o značenju kruha koju slušamo zadnjih nedjelja u liturgijskim čitanjima. Tko do sada nije razumio sada bi morao, ili neće nikada.
Gozba je u svim kulturama i narodima simbol zajedništva. To je prigoda da sa sustolnicima, s uzvanicima podijelimo radost rođenja, vjenčanja, ali i tugu i žalost. Biblija često spominje gozbe, a Isus je sudionik mnogih. Ali ne radi se samo o jelu, piću i glazbi, nego i duhovnom dijelu – prijateljstvu, zajedništvu i ljubavi. Nedjeljni i blagdanski Misal vrlo kratko i sažeto opisuje bit naše nedjeljne gozbe: “Gospodin ne pušta svoje umrijeti od gladi neznanja. Zato nam u Crkvi prostire dva stola: stol svoje riječi, gdje ćemo upoznati volju Božju i njome se hraniti i stol Euharistije, na kojemu nudi za hranu svoje tijelo, po kome postajemo dionici vječnoga života.”
Raskošna, lijepo uređena kuća je poželjan prostor za slavlje. Mudrost, u liku žene, pripremila je bogatu gozbu. Nude se birana jela i vina. Gozba je namijenjena neiskusnima, “djetinjastima”, onima koji su svjesni svojih nesavršenosti i nedostataka. Mudrost poziva svoje uzvanike da ostave djetinjarije, da bi živjeli i hodili putem razboritosti.
Pavao nas potiče čitati i promišljati znakove vremena u kojima živimo i tako steći potreban mir i spokoj, mudrost uz koju treba preživjeti zla vremena. Njegovim suvremenicima to nije uspijevalo, a ne uspijeva to ni nama. Izlaz se kao i prije pogrešno traži u alkoholu, razuzdanim slavljima, a mi uz to dodajemo i drogu.
Za razliku od mudre gazdarice, koja na svojoj gozbi nudi probrana jela i vina, Krist na svojoj gozbi nudi samoga sebe. Nedavno je nahranio mnoštvo i to su razumjeli i prihvatili. Sada kad nudi sebe, duhovnu dimenziju onog istog kruha, koji su blagovali, ne razumiju i ne prihvaćaju. Nisu ništa naučili, nisu se potrudili čitati i promišljati, nisu nastojali nadvladati zla vremena, tj. svoju lijenost i nezainteresiranost. Odbili su poziv na gozbu mudrosti, jer se u svojoj oholosti smatraju dovoljno mudrim. Nisu izabrali put razboritosti. Zato i ne mogu razumjeti i prihvatiti Kristov poziv na gozbu. Ne razumiju da bez slavlja sa Kristom nema mira, nema spokoja, jer ne prihvaćaju realnost utjelovljenja, bez kojeg nisu sudionici vječnoga života.
Zapitajmo se, kako bi postupili da se Krist danas pojavi i pozove nas na ručak, ali onim istim riječima: Moje je tijelo jelo istinito, krv je moja piće istinito!“ Bismo li prihvatili poziv? Bismo li prihvatili ponuđeno jelo i piće, ili bi s čuđenjem i nerazumijevanjem odbili poziv? Bit naše vjere je u trajnom pozivu na simboličnu gozbu (Sveta misa) tijela i krvi našeg Spasitelja. Pitanje je imamo li dovoljno mudrosti, ljubavi i skromnosti da s veseljem i iskreno prihvatimo poziv i sudjelujemo u slavlju suvislo, zauzeto i odgovorno?
