24. nedjelja kroz godinu
Trpimir Benković
HOĆI LI TKO ZA MNOM, NEKA SE ODREĆE SAMOGA SEBE, NEKA UZME SVOJ KRIŽ I NEKA IDE ZA MNOM!
POKAŽI MI SVOJU VJERU BEZ DJELA, A JA ĆU TEBI DJELIMA POKAZATI SVOJU VJERU!
Nedjeljna čitanja
- Iz 50, 5-9a
- Ps 115 (114)
- Jak 2, 14-18
- Mk 8, 27-35
Kršćanstvo nije religija samouništenja, osjećanja krivnje i bezrazložne boli. Vjerujemo da noseći Kristov križ sudjelujemo u Njegovoj muci, ali sudjelujemo i u Njegovom uskrsnuću. Tako križ nije kazna, nego postaje najsigurnije sredstvo spasenja. Treba ga prihvatiti, ponekad pod njime pasti, ali podići se i ustrajno ga nositi. Poteškoće i patnje sastavni su dio života. Treba ih svladavati jer su one preduvjet naše pobjede i spasenja. Izgubiti život, kao naš Spasitelj, tako ne znači poraz i beznađe, besmisleni kraj, nego blistavu i suvislu pobjedu.
Starozavjetni božji glasnogovornik suočen je se sa najtežim poniženjima i progonima. Progonjen je zbog svoga proročkog poslanja. Dosljedan svojoj ulozi, u potpunosti siguran u Božju pomoć i smisao svoje žrtve, podnosi sve udarce i poniženja. Predstavlja, kao i kasnije Krist, čovjeka radosne vijesti, ali i muke. Postojan je i ustrajan noseći križ, jer to od njega traži Gospodin.
Ako kršćanin ne svjedoči vjeru u Krista, ako ne prihvaća nositi križ, vjera je neuvjerljiva i isprazna. Apostol Jakov ističe da je vjera bez djela mrtva, a djela bez vjere besmislena. Oboje, i vjera i djela, rađaju se slušajući i provodeći u ljubavi Riječ Božju. U njihovoj naravi je prelaziti u djela. Čemu ljubav ako to bližnji ne osjeti? Postoji li ljubav između muža i žene, ako se međusobno ne cijene i ne poštuju, ako jedno drugo varaju? Postoji li ljubav između djece i roditelja, ako jedni druge ne slušaju, ne poštuju, ne uvažavaju? Postoji li ljubav prema Domovini, ako ne poštujemo naše branitelje, ubijamo nerođenu djecu, donosimo protuprirodne zakone, kvarimo djecu lošim školskim programima? Postoji li ljubav prema Bogu, ako smo na ova pitanja negativno odgovorili? Ne postoji! Prevladala je sebičnost, samoživost, bezbožnost, nepoštivanje i Boga i čovjeka, a tu ljubavi nema. Tako život ne spašavamo, sebično ga „čuvamo“, zapravo nepovratno gubimo.
Koliko smo puta spomenuli da je Isusovim suvremenicima bilo lakše povjerovati u Njega jer su Ga slušali i gledali. Da li je to zaista tako? Kada je trebalo odgovoriti tko je Isus, odgovori su različiti. Ljudi Ga ipak ne prepoznaju. Jedino Petar ne sumnja u Isusovo mesijanstvo, ali i on to shvaća na svoj način. Zato ga Isus grubo odbija. Petar ne shvaća da Mesija mora trpjeti i umrijeti i na takav način ispuniti svoje poslanje. Neće spasiti svijet vojnom silom ili spretnim političkim smicalicama i lažima. Nije došao gospodariti, došao je služiti i život svoj položiti da bi mi živjeli. Došao nas je voljeti! Došao nam je pokazati kako živjeti.
Petar izražava i naše stajalište – prihvaćamo Krista, ali muku i križ nastojimo izbjeći. Isus zato jasno i nedvosmisleno poziva narod i pojedince – uzmite svoj križ i slijedite me. Hrvatski narod poslušao je taj poziv. Ponosno nosimo svoje križeve stoljećima. Borili smo se za krst časni, za dom, za Crkvu i to uglavnom protiv tuđinaca. Nažalost, u novije vrijeme Dom, obitelj i Crkvu moramo braniti i od svojih, kojima bogoljublje i domoljublje ne znači ništa.
