Učenje i škola bez straha

Mara Čović

Tekst je izvorno objavljen u tiskanom izdanju Veritasa – Glasnika svetog Antuna u studenom 2018. godine (11/2018).

Na početku školske godine smo upisali prvi razred sa 17 učenika. Prvi dan učenici su došli sa roditeljima. Dočekali smo ih vrlo srdačno, priredili smo im priredbu u kojoj su stariji učenici pjevali, plesali i pokazali igrokaz sa kojim su osvojili mnoge nagrade. Bilo ih je lijepo gledati, jer oni su sada peti razred, a prije četiri godine i oni su sjedili u istim klupama kao ovi prvašići. Poslije priredbe smo im priredili slatkiše, sokove i grickalice. Svi su sjedili u klupama ,samo jedna djevojčica je svoju mamu držala za ruku. Sutra su svi došli sa torbama, osim djevojčice Marte, koja je plakala i nije željela ući u razred bez mame. Naravno da smo dozvolili mami da sjedne pored Marte. To se ponavljalo svaki dan. Pokušali smo pomoći Marti i mami, no bez uspjeha. Potražili smo pomoć stručnih suradnika u školi i izvan škole.

Polazak u školu i učenje je novo iskustvo u životu djeteta i njihovih roditelja. Neka djeca su se i ranije odvajala od roditelja (polaskom u vrtić, odlazak kod rodbine..) no odvajanje polaskom u školu se razlikuje od dotadašnjih odvajanja.

Prvi put u životu dijete se počinje službeno vrednovati kroz školski uspjeh, što predstavlja jedno sasvim novo životno iskustvo. Nažalost neka djeca pate od straha pa je za njih i za roditelje početak nove školske godine prava noćna mora. Jaki strah od škole naziva se „ školskom fobijom“ (dr. Marija Bačan, psihijatrica).

Školska fobija se manifestira kao otpor djeteta prema odlasku u školu zbog izrazitog straha. Djeca koja se boje škole često se žale na niz tjelesnih simptoma: glavobolja, bolovi u trbuhu, mučnina, poremećaji spavanja, umor i iscrpljenost… Ovi simptomi nestaju u vrijeme vikenda i praznika. Djeca se osjećaju ugroženo, uplašeno i bespomoćno, žele zaštitu roditelja ili bliske osobe, osjećaju se loše i plačljivo….

Strah od škole može pokazivati dijete pri polasku u prvi razred osnovne škole, a često se javlja iznenada, nakon bolesti i izbivanja iz škole. Ponekad se javi i od usmenog ispitivanja, pregleda domaće zadaće, pismene provjere određenog gradiva. Nekada se javlja prije cjepljenja, sistematskog pregleda. Ponekad djeca bježe iz škole ili ne dođu na prve sate. Roditelji saznaju za izostanak iz škole djeteta tek kad ih obavijesti nastavnik.

Neki od uzroka fobije od škole i učenja

Jedan od uzroka školske fobije može biti u obiteljskim odnosima. Djeca iz ovih obitelji razvijaju strah od učitelja,strah od ocjenjivanja, osjećaj manje vrijednosti, strah da neće zadovoljiti očekivanja roditelja.

Često se strah javlja kod odličnih učenika, koji sebi sami postavljaju vrlo visoke zahtjeve i imaju visoka očekivanja od sebe.

Strah od škole se javlja i kod djece čiji roditelji u najboljoj namjeri govore svojoj djeci „ti ćeš sigurno biti jako dobar, imat ćeš sve petice, ti si najbolji“… Dijete želi ispuniti očekivanja roditelja, čim doživi neuspjeh počinje osjećati strah od škole i učenja.. no roditelji odmah ne prepoznaju da se radi o strahovima.

Strah se javlja i kod djece koja odrastaju u obiteljima u kojima su roditelji prezaštički ponašaju prema svojoj djeci.

Strah se javlja kod djece koja odrastaju u obitelji u kojoj se promjenila obiteljska dinamika (razvod roditelja, smrt ili stradanje roditelja, preseljenje u drugi grad ili drugu zemlju, odlazak djece sa obitelji u strane zemlje…)

Strah od škole može biti posljedica vršnjačkog nasilja u školi, nasilja u obitelji, poteškoća u učenju i slabijeg uspjeha u tjeku školovanja…

Kako pomoći djetetu kod kojega je primjećen strah od škole

Odgoj djeteta u obitelji i školi treba biti emocionalno topao, na principima uvažavanja, podrške, brige o fizičkom, mentalnom i duhovnom zdravlju.

Potrebno je kod djece razviti osjećaj sigurnosti, samopouzdanja i povjerenja u sebe i odrasle koji ih odgajaju.

Potrebno je poticati učenike da se uključe u izvannastavne i izvanškolske aktivnosti u kojima će biti uspješni i sretni.

Škola je mjesto druženja i odgojno obrazovnog procesa u kojem djeca provode mnogo vremena, gdje se kod djece otkrivaju talenti i nadarenosti, uče različite socijalne i kulturne vještine.

Svi roditelji i djeca žele uspjeh u školi. Trebalo bi više razgovarati o društvenim i školskim činiteljima koji mogu negativno utjecati na uspjeh u učenju, a to su: pritisak da se imaju samo dobre ocjene, ispiti, konkurencija, povećana društvena izolacija i otuđenost, emocionalno osiromašenje, smanjenje slobodnog vremena, utjecaj medija, utjecaj neformalnih oblika učenja i odgoja.

Učenje i škola za dijete se ne smije pretvoriti u traumu. Za uspjeh u školi važna je spremnost da se uči cjeli život.

Želimo i vjerujemo da će Marta i mnoga druga djeca prevladati strah od učenja i škole uz pomoć svojih učitelja i roditelja.