25. Nedjelja kroz godinu

DOVIJEKA NEĆU ZABORAVITI NIJEDNOG DJELA VAŠEGA!
TKO JE VJERAN U NAJMANJEM I U NAJVEĆEM JE VJERAN.

Trpimir Benković


Nedjeljna čitanja

  • Am 8, 4-7
  • Ps 113 (112)
  • 1 Tim 2, 1-8
  • Lk 16, 1-13

Današnja Služba riječi govori kako se moramo služiti dobrima ovoga svijeta. Novac ili druga materijalna bogatstva nisu problem sama po sebi. Problemi nastaju kada materijalno postane zapreka duhovnom, kada nam novci nisu samo u bječvi, banci ili u džepu, nego su u srcu. Hrvatski jezik ima izuzetno lijepu i odgovarajuću riječ za korištenje dobara – služiti. Služiti na jednoj strani ljubavi, darivanju i plemenitosti, a na drugoj nepravdi koristoljublju, proračunatosti. Nepravedno stečeno bogatstvo izvor je nepravdi, poglavito zapreka za ulazak u Kraljevstvo i uzrok mnogih posrtanja u vjeri.

Varanje i izrabljivanje uvijek je bilo prisutno u ljudskoj povijesti. Zato je i briga, zauzetost Boga i bogobojaznih ljudi za prezrene, odbačene i siromašne posebno naglašavana. Amos, najstariji prorok pisac, pozvan je propovijedati o izrabljivanju i nepravdi u vrijeme Jeroboama II. Vrijeme je to velikog procvata gospodarstva i trgovine, ali i bezočnosti trgovaca i bogataša. Jedni uživaju u bogatom i raskošnom životu iskorištavajući nevolju i bijedu “potrebnika i ubogih na zemlji.” Amosove riječi su jasne i ne trebaju tumačenja. Završava trajnim i zastrašujućim upozorenjem Gospodnjim svima koji na bilo koji način kradu i iskorištavaju bližnjega: “Dovijeka neću zaboraviti nijednog dijela vašega!”

Pavao preporuča molitvu, koja mora biti općenita, univerzalna “za sve ljude” Mora odgovarati Božjem spasiteljskom naumu koji želi spasiti sve ljude. Značajka je kršćanske molitve da uključuje ljude na vlasti, bez obzira što o nekom kralju, caru ili predsjedniku mislili. Crkva priznaje zakonitu vlast, njenu službu i potrebitost, ali podsjeća da ta vlast mora omogućiti slobodu ispovijedanja i omogućiti Crkvi provesti “miran i spokojan život u svojoj bogoljubnosti i ozbiljnosti.” Ne smiju se nametati neprirodni školski programi ili donositi nakaradni i nemoralni zakoni, potpisivati bezbožne međunarodne konvencije.

Priča o “nepravednom” upravitelju može zbuniti, ali je vrlo aktualna. Optužen za rasipanje gospodarevog imanja umanjuje zadužnice, da bar nekako osigura budućnost. Tako postupaju “sinovi ovoga svijeta” pronalazeći načina da se izvuku iz problema. Isus ne predstavlja upravitelja kao uzor koji treba slijediti. Po ondašnjem običaju u Palestini upravitelj je imao pravo davati pozajmice od dobara svoga gospodara, a budući da za taj posao nije primao naknadu, on je u zadužnicu upisivao veće količine, a po vraćanju pozajmljenog, višak je zadržavao. Našavši se u nevolji on nije “nepošten” zbog smanjivanja zadužnice, jer se smanjivanjem duga samo odriče svoje nepoštene zarade. Tako se ovom inteligentnom i mudrom prispodobom govori protiv “nepoštenog bogatstva”, nepošteno stečenog i nepošteno korištenog. Nepošteni upravitelj se ovaj puta spasio, nepošteno stečeno nije nepošteno koristio. Treba zato imati na umu upozorenje starozavjetnog pisca, jer varanja će uvijek biti, ali dovijeka se neće zaboraviti nijedno naše djelo. Upozorenje Starog zavjeta uopće nije staro, dotrajalo ili nepotrebno. Trebalo bi ga stalno ponavljati hrvatskim političarima, poslodavcima i ostalima, koji svojim lošim ponašanjem štete svojoj Crkvi i Narodu.