26. nedjelja kroz godinu
Trpimir Benković
O KAD BI SAV NAROD GOSPODNJI POSTAO PROROK!
TKO NIJE PROTIV NAS, S NAMA JE!
Nedjeljna čitanja
- Br 11, 25-29
- Ps 19 (18)
- Jak 5, 1-6
- Mk 9, 38-43. 45. 47-48
Duh Sveti djeluje i u onim ljudima i zajednicama koje nisu dio “službenog stada”, koje nisu “naši”. Ne smijemo svojatati Boga i pripisati zasluge samo jednom narodu, staležu ili grupi. Jedan od sedam glavnih grijeha je zavist. Zavidjeti bratu, jer on nešto ima, nije u suglasju sa Božjim zakonima. Zavist, u pravilu, nikad ne dolazi sama, nego vodi i ostalu šestoricu iz društva – oholost, lakomost, bludnost, neumjerenost, srditost i lijenost.
Mojsije pritisnut “teretom naroda” moli Gospodina da taj teret podijeli i na druge. Bog daje Duha sedamdesetoro starješina i nadglednika u narodu, koji će Mojsiju pomoći. Nije ljubomoran ni zavidan što će netko od njegove braće dobiti dar proricanja. Prigovara poslužitelju, koji u tome vidi opasnost za Mojsija riječima: “O kad bi sav narod Gospodnji postao prorok! Kada bi Gospodin na njih izlio svoga Duha.”
Sve će se nepravde, lakomosti i neumjerenosti osuditi. Jao bogatašima koji su prevarom stekli bogatstvo. Tako stečeno bogatstvo nedostatak je poštivanja i ljubavi prema bližnjem, a poglavito prema Bogu. Zlato, srebro, luksuzni automobili, vile, dionice mogu propasti. Takvi bogataši pouzdali su se u nešto prolazno, nisu shvatili Božju milost i nisu znali uložiti svoje bogatstvo kako treba, a Gospodin im poručuje: “Raskošno i razvratno živjeste na zemlji utoviste srca svoja za dan klanja! Osudiste i ubiste pravednika.“
Kao Mojsija i Isusa upozoravaju da netko drugi radi isto što i On, a nije naš. Svojata se pravo na pravednost, na prvenstvo u službi za dobro. Isus ovakvo sebično i nepošteno razmišljanje učenika ne podržava i objašnjava da evanđelje ne radi razliku između ljudi koji rade dobro, ne poznaje „naše“ i one koji to nisu. Treba se veseliti svemu dobrom koje se događa izvan Crkve, u drugim vjerskim zajednicama. Ne treba lošim ponašanjem sablazniti, dovesti u sumnju nekog od najmanjih – nekog „jednostavnog“ vjernika, koji teoretski ne poznaje vjeru, ali čija vjera zato nije manje vrijedna. Ne treba se osakatiti, odrezati ruku ili nogu, iskopati oko, ali treba paziti da naše ruke, noge i oči ne postanu uzrokom zablude i propasti. To se neće dogoditi, ako smo svjesni svojih mana, propusta i pogrešaka koje treba ispravljati. Treba odbaciti zavist, oholost, nametnutu krizu, nepotrebno i nametnuto nezadovoljstvo i početi cijeniti život i sve druge darove, koje od Boga primamo. Treba dostojanstveno i pošteno živjeti, biti pošteni radnici i poslodavci, odgovorni roditelji, pristojna djeca, domoljubni političari, dostojni svećenici. Sablazan je ako tako ne živimo, ili ako bar ne nastojimo tako živjeti. Kristove riječi: “Tko nije protiv nas, za nas je“ pretvorene se u: “Tko nije s nama, protiv nas je.“ Čini se slično, ali je bitno drugačije. Kada to postane program partije problemi, neredi i štete postaju svakodnevnica. Oholost i bahatost tako prevladava, a poštivanje svoga Naroda, prirodnih zakona, čovjekoljublje i bogoljublje nestaje. Oprez, tako se odlazi u propast!
