29. Nedjelja kroz godinu

NAŠ NAS SPASITELJ RAZUMIJE, JER NAM JE KROZ SVOJE ČOVJEŠTVO U SVEMU POSTAO BLIZAK I SLIČAN!
SIN ČOVJEČJI NIJE DOŠAO BITI SLUŽEN, NEGO SLUŽITI I ŽIVOT SVOJ DATI KAO OTKUPNINU ZA MNOGE.

Trpimir Benković


Nedjeljna čitanja

  • Iz 53, 10-11
  • Ps 33 (32)
  • Heb 4, 14-16
  • Mk 10, 35-45

Nema veće zasluge od žrtvovanja  za druge, čak i život za druge dati. Krist je primjer, ali teško Ga je slijediti.  Apostoli Jakov i Ivan, Isusovi miljenici, Isusovi učenici nisu razumjeli Njegovo poslanje. Riječ „mešeret“ izvorno biblijski znači služiti, ali i gospodariti, kraljevati. Zbog nerazumijevanja, ali i sebičnosti i bahatosti, njihove su želje odbijene. Razmišljamo li i mi, koji mislimo da smo dobri vjernici, slično? Zauzeti mjesto što bliže vođi, predvodniku ili poglavniku i danas je poželjno. To znači da nismo razumjeli da do spasenja dolazimo ljubavlju kroz služenje i poniznost. Ali ljudi su oduvijek odabirali vlast i čast, a ne patnju i služenje.

Organizirana ljudska zajednica pretpostavlja autoritet, hijerarhiju, određene službe i ljude koji će obnašati sve te poslove. Međutim, vlast, novac i utjecaj često pokvari ljude. Prva mjesta, VIP lože, ulizice svih vrsta, zaslužne su za lažni osjećaj veličine i vrijednosti. I Crkva poznaje vlast i hijerarhiju koja se dobiva polaganjem ruku. Nije ni crkva imuna na VIP iskušenja ili na pogreške i to od samog vrha, pa do naših župnika. Ali zajednica se mora voditi, a Crkva uz vodstvo  neraskidivo veže i propovijeda služenje. To nije robovanje, kako bismo mi to danas objasnili, nego je to briga za drugoga, ali s puno mudrosti i poštivanja. Kada toga nema briga i poštivanje izostaju, a mi za koje se „brine“ postajemo sve bljeđi, loše nam je.

Vladati silom oružja nije uspjelo, stradalo se od tog istog oružja. Sada se vlada silom novca, ali i to se počelo urušavati. Europskoj zajednici treba još jedna Grčka, Irska, pandemija, potresi i poplave i propast će, ali zdrave kršćanske korijene ne želi ni formalno upisati u svoj ustav. Kristov križ nije poželjan, potiskuje se i ismijava. Ne shvaća se da je on bio i ostao jedini način vladanja i kraljevanja kroz nesebičnost i požrtvovnost.

Starozavjetni tekst opisuje smrt pravednika, koja nije neki nesretni slučaj, nego je želja Boga koju pravednik ponizno i s puno pouzdanja prihvaća. Zato njegova smrt spašava, nije uzaludna, a nagrada je ne samo “vidjeti” i “nasititi se” nego konačno spasenje. Tako se mnogo godina prije Kristove žrtve naviješta Njegova muka i smrt, ali i konačno rješenje i život u vječnosti. Tako je već davno objašnjeno zašto ljudi trpe i imaju problema.

Nakon dovršenja svoga poslanja, po muci i križu Isus “prodrije kroz nebesa” u nebeski hram. Tu u slavi sjedi na Prijestolju mudrosti i božanskom blagošću i mudrošću rješava sve naše molitve i molbe. Razumije nas, jer nam je kroz svoje čovještvo u svemu postao blizak i sličan.

“Sin čovječji nije došao biti služen, nego služiti i život svoj dati kao otkupninu za mnoge.” Isus tako tumači proturječje Božje ljubavi i muka kojima smo svi izloženi, prvi Sin, a onda i mi. Jakov i Ivan ne shvaćaju Isusovo poslanje. Misle da će malo patnje osigurati slavu, a u slavi treba izboriti što bolju poziciju. Isus im objašnjava da je Njegovo prijestolje na vrhu Kalvarije, da je to križ, a ne udobna fotelja i povlastice. Onaj koji odluči poći s Njim neće više pitati koje će mjesto zauzeti. Prihvatit će služenje kao svjetonazor i način razmišljanja i ponašanja. Tko u tome ustraje može računati na zajedništvo u Kristovoj slavi gdje nema podobnih, privilegiranih i više zaslužnih, a zato i nema boljih i lošijih mjesta.

Jakov i Ivan to nisu razumjeli, a razumijemo li mi? Suvremeni svijet ne odgaja nas za služenje. Zapitajmo se što bi bilo da naši branitelji nisu ustali braniti Dom i žrtvovati se. Što se događa s brakovima u kojima nema požrtvovne i brižne žene i muža? Što se događa sa državom bez poštenih i bogobojaznih političara? Što se događa sa Crkvom u kojoj nema dostojnih i požrtvovnih vjernika, svećenika, biskupa i Pape? Sve propada, jer nema poniznosti, iskrene požrtvovnosti i brige za drugoga! Ako smo razumjeli poruku današnjih biblijskih čitanja poniznost i požrtvovnost nećemo shvatiti kao slabost ili nešto nepotrebno, nego kao nešto potrebno, čak prijeko potrebno za opstanak naših obitelji, našeg Naroda i Crkve.