a-book-610334_1920

Trpimir Benković


DANAS SE ISPUNILO!
ČITA SE ZAKON PRED ZBOROM LJUDI I ŽENA I SVIMA KOJI MOGU RAZUMJETI!

Nedjeljna čitanja

  • Neh 8, 2-4a, 5-6, 8-10
  • Kor 12, 12-30
  • Ps 19 (18)
  • Lk 1, 1-4, 14-21

Dolaskom Krista na svijet, a poglavito Njegovim djelovanjem, uspostavlja se novi odnos između Boga i čovjeka. Danas se ispunilo, kratak je komentar starozavjetnog teksta, koji je pročitao u sinagogi, a odnosi se na Njega. Imati pisanu riječ, imati privilegiju da je sam Pisac tumači veliko je bogatstvo. Danas bi stajali u redu kod predstavljanja neke knjige, čekali da nam se autor potpiše i time se hvalili.  

Riječ vječne Knjige naše Objave održala do danas, ali i nerazumijevanje i protivljenje, iako znamo aurora. Zaista se treba   potruditi i čuti Božju riječ, a zatim je razumjeti i oživotvoriti. Starozavjetni pisac vrlo mudro i pažljivo govori da čita pred zborom ljudi i žena i svima koji razumiju. Ne želi nikoga uvrijediti. Danas je to liturgijski skup, sudioništvo u nedjeljnoj Svetoj misi, mjesto je na kojem slušamo Riječ, a vjera i zdrav razum nam pomažu razumjeti. Nedjeljno  okupljanje je sudjelovanje u blagdanskoj gozbi, to je sudioništvo u savezu s Bogom, koji se ostvaruje u našim zajednicama do svršetka svijeta. Možda je nekom lakše razumjeti da je u Kani Galilejskoj, a vina još nije nestalo. Svejedno, ipak je bolje da je na svadbi i s vremenom se uključi u one koji razumiju.  Zato je sudjelovanje na nedjeljnoj Sv. misi za vjernika više potreba, a sve manje obveza. Možemo i ne doći i uklopiti se hrpu neukih mediokriteta, tehničara koji misle da nešto znaju.    

Starozavjetni tekst govori o okupljanju Židova na Blagdan sjenica 444. godine prije Krista. Sav je narod na okupu. Ezra otvara Knjigu (nedjeljna biblijska čitanja) i sav narod ustaje. Blagoslovi narod i počinje čitati iz Zakona. Slijedi pokajnički čin (ispovijedam se …..), jer narod vidi razliku između Božje riječi i života koji provode. Na kraju je za sve pripravljen obilan stol (Euharistija, Sv. Pričest, tu opet spominjemo vino). Prepoznatljiva je simbolika naših nedjeljnih okupljanja, simbolika Svete mise.

Pavao govori o duhovnim darovima – karizmama, koje su za dobro vjernika. Krist je Glava, vjernici su udovi njegova Tijela. Na taj način Krist živi i trpi sa svim vjernicima. Svi su u jedan Duh kršteni i jednim Duhom napojeni. Nema uglednih i neuglednih, većih i manjih, slobodnih i neslobodnih, svi su jednaki. Tako su temelji međusobnog poštivanja i uvažavanja različitosti davno postavljeni i od vjernika prihvaćeni. Zato je još teže shvatiti pokušaje nevjernika, agnostika, mnogobrojnih nevladinih udruga da nas o tome pouče. Drugovi i drugarice, mi to odavno znamo, a što je još važnije, tako i živimo. A vi?

Luka opisuje početak Isusova javnog djelovanja, kojeg stavlja u Nazaret, u sinagogu gdje je Isus dolazio na pouku, molitvu, najprije sa svojim poočimom Josipom, a onda sam, kao i svako drugo dijete koje ide na vjeronauk. Međutim, sada preuzima ulogu učitelja, ali ne tumači Zakon kao židovski učitelji. Proroštva su samo naviještala, tumačila. Isus naglašava novost, radosnu vijest, danas se ispunilo. Nije se hvalio, nije se isticao, ali je objasnio, poučio i primjerom pokazao. To je razlog da se Riječ održala do danas usprkos nastojanjima da se uništi, obezvrijedi, krivo tumači. Zahvaljujemo Božjoj providnosti i našim pravovjernim predcima, koji su Riječ čuvali, očuvali, nama je predali i zadužili nas da to isto i mi učinimo. Naš je Narod stoljećima Knjigu čitao pred zborom ljudi i žena i svi su razumjeli, ali do nedavno. Sve je više onih koji razumiju samo ima li vina ili nema, a svoje će ponašanje tome prilagoditi. Hvala Bogu ima dovoljno svećenika koji mogu vjerodostojno Knjigu otvarati i tumačiti. Zadatak im je Knjigu sve češće  otvarati, čitati i pomoći ljudima razumjeti. To razumjeti i poglavito u život pretočiti molim za naše političke, a poglavito duhovne poglavare.