31. nedjelja kroz godinu
Trpimir Benković
LJUBI GOSPODINA BOGA SVOGA, SVIM SRCEM SVOJIM, SVOM DUŠOM SVOJOM, SVIM UMOM SVOJIM, SVOM SNAGOM SVOJOM, A BLIŽNJEGA SVOGA, KAO SEBE SAMOGA!
Nedjeljna čitanja
- Pnz 6, 2-6
- Ps 18 (17)
- Heb 7, 23-28
- Mk 12, 28b-34
Bez pravila, bez utvrđenih i dogovorenih normi, zakona, odnosno zapovjedi nema uređenih, ozbiljnih i suvislih zajednica, bili svjetovnih ili duhovnih. Zato se i postavlja pitanje koja je zapovijed prva i najvažnija. Pitalo se to i prije Krista, za vrijeme Krista, a postavlja se i danas. Dio odgovora daje Stari zavjet, Novi ga dopunjuje, a suvremeni svijet zdušno kvari. Nastoji temelje urušiti, što više oštetiti i nama otežati ili onemogućiti spoznaju pravih vrijednosti. Zato je vrlo važno naglasiti da je temelj naše vjere i života ljubav, poglavito prema Bogu, a onda i prema bližnjem. Isus je to neraskidivo povezao. Bez ljubavi prema bližnjem, Bog je bezvrijedna teorija, manjkava ideologija, loše teoretiziranje. Formalno poštivanje zakona i zabrana, a bez ljubavi, više sliči prometu, nego životu. Tako vam sada izgleda promet u Zagrebu. Možemo krenuti, ali ne stižemo ili kasnimo.
Mojsije, u Knjizi Ponovljenog zakona, poziva izabrani narod na poštivanje Zakona, na bogobojaznost kroz sve generacije, na ljubav prema jedinome Bogu. Svim srcem svojim, svim umom svojim, svom dušom svojom i svom snagom svojom Boga treba slušati, razumjeti i u život pretočiti Njegove zapovijedi.
Ljubav prema Bogu i bližnjem pokazuje se i žrtvom. Kristovo svećenstvo i Njegova žrtva, trajna je i neprolazna vrijednost. Uloga Velikog svećenika dolaskom Krista bitno se mijenja. Do sada su svećenici prinosili žrtve, najprije za svoje grijehe, a onda i za grijehe naroda. Krist, bez grijeha, žrtvuje sebe i ta žrtva ostvaruje se i danas za nas u svakoj Svetoj misi. Pitanje je da li smo mi toga svjesni, je li potrebno Isusa ponovno otkrivati ovom bezbožnom i sebičnom svijetu? Da, bilo je potrebno i prije, a još je potrebnije sada i ubuduće!
Isus odgovarajući na pitanje objašnjava da ljubav nije skup pravila i propisa, dužnosti i obveza, nego je pokretač i bit svih naših djelovanja. Ljubav prema Bogu i bližnjemu temelj je našeg života. Starozavjetni Zakon (ima 365 zabrana – za svaki dan u godini i 248 naredbi – po tadašnjem vjerovanju za svaku kost u ljudskom tijelu po jedna, 3+6+5=14, 2+4+8=14, 14 je broj dvostrukog savršenstva) Isus svodi na zapovijed: „Ljubiti Boga i bližnjega.“ Bližnji sada nije onaj iste krvi, vjere i rase, nego je i stranac, nepoznat, čak i neprijatelj, tj. svaki čovjek. Međutim, s većim položajem, s više novaca i moći brzo se zaboravlja bližnji, a s njime i Bog. Novac i moć, brzo se i lako izgube, bližnjeg i Boga smo već zanemarili i izgubili, pa se rješenja traže u alkoholu, drogi, krađama. Razara se obitelj, ne odgajaju se djeca, ne poštuju stariji, ne poštuju se ni mlađi, donose se protuprirodni zakoni, prihvaćaju se bezbožne i protunarodne konvencije, ne cijeni se i ne poštuje život. Zlonamjerno se zaboravlja da mi nismo gospodari života, jer ga nismo ničim zaslužili. Život smo dobili na dar, pa nismo gospodari života, već smo u službi života.
Povijest, učiteljica života, pokazala je i dokazala da vlast moći i novca, bezbožne ideologije (komunizam, naš antifašizam, fašizam, nacizam) nisu stvorile niti mir, niti dobro, niti blagostanje i dostojanstvo, već su same sebe uništile u krvi ili se urušile u bezakonju, nepravdi i nemoralu. Vjernici imaju rješenje! Treba samo čuti, poslušati i u život pretočiti jednostavnu i kratku zapovijed utemeljenu na ljubavi: “Ljubi Boga i bližnjega, kao sebe samoga!“
