4. Nedjelja došašća

ON – ON JE MIR!
EVO DOLAZIM, BOŽE, VRŠITI VOLJU TVOJU!

Trpimir Benković


Nedjeljna čitanja

  • Mih 5, 1-4a
  • Ps 80(79)
  • Heb 10, 5-10
  • Lk 1, 39-45

Dolazi nam Božić! Što će to za nas biti, dan opće potrošnje i nekontroliranog kupovanja ili dan mira i sreće? Ako smo se za Božić pripremali samo na adventskim sajmovima, pa bili oni i najljepši u Europi, dočekat ćemo Božić s puricom, mlincima, odojcima….. Ako smo Božić čekali na pokojoj zornici, uz molitvu i koje dobro djelo i uslugu bližnjima, Božić dočekujemo punog srca i duše, a hrana i piće neće smetati. Možda će nas loša gospodarska situacija odvratiti od prevelikih troškova, ali mir i sreća ovisi o našoj adventskoj pripravi. Božić se događa u srcu i duši. Vjerujem da svi imamo iskustvo radosti rođenja u obitelji. Rođenje Boga, koji dolazi i u našu obitelj, treba postati izvor prave i trajne sreće, radosti i spokoja. Ako tako doživimo Božić, Bog se uistinu rodio i došao k nama, a On – On je mir.

Prorok Mihej naglašava da spasenje dolazi od Židova, Spasitelj je iz Judeje, iz Betlehema će niknuti izdanak pravedni. Proročka riječ o sudu iz kojeg će nastati novi Ostatak, nije samo prijetnja, nego i navještaj oslobođenja i spasenja, što budi nadu. Mir je Božji dar posljednjih vremena, znak Božje prisutnosti u njegovu narodu. Mir može biti izvana ugrožen, ali mu je osigurana pobjeda, a prorok Mihej čvrsto vjeruje u takvu pobjedu. Ali izabrani narod ne vjeruje, okreće Bogu leđa i zato ga očekuju nova ropstva i nevolje. Isto se događa i sa suvremenim izabranim narodom. Božić će proslaviti i prihvatiti Kristov dolazak kao maleno novorođenče, ali ponovni se dolazak ne prihvaća, o njemu se ne razmišlja, ne očekuje se, čak se i niječe, izruguje. Zato smo opet u novim ropstvima, koja nisu vojna i politička, nego su mnogo opasnija. To su ropstva uma, srca i duše, iz kojih se mnogo teže ili nikako ne izlazi. Sigurno ne će biti dobro da nas ponovni Isusov dolazak zatekne nespremne, bez ulja u svjetiljkama, bez struje, praznog srca i duše.

Odlomak iz poslanice Hebrejima sav život Spasitelja temelji u riječima: “Evo dolazim, Bože, vršiti volju Tvoju!” Umjesto “žrtava i prinosa” Starog saveza, sada dolazi “tijelo”, tj. osoba čovjeka i Boga Isusa Krista. To je mogućnost susreta s Kristom kroz euharistiju, molitvu, kroz susrete s bližnjim. Ne dokida se Zakon (“žrtve i prinose”), nego postaje bolji, savršeniji.

Sedam stoljeća poslije proroka Miheja, u istoj pokrajini Judeji Luka nam govori o susretu dviju majki, o susretu sreće i zadovoljstva, ali poglavito o radosti zbog prisutnog Boga u krilu Marije i Elizabete (pronatalitetno). Luka nam Marijin susret s Elizabetom opisuje pralikom Kovčega zavjetnog. Kovčeg saveza je znak Božje prisutnosti i ratnički znak, koji narodu omogućuje nadvladati neprijatelja, a Marija je žena pobjednica nad glavnim neprijateljem. Mariju iz Nazareta Elizabeta naziva: “Blagoslovljena ti među ženama.” Na taj način naglašava Mariju kao povlašteno mjesto Božje prisutnosti – Kovčeg saveza, po kojoj je Bog prisutan i čini čovječanstvo blaženim na nov i posve konkretan način.

Dolazak Gospodina i nas mora staviti u stanje pripravnosti. U životu nije važno što radimo, ali je važno da to radimo s ljubavlju otvoreni Božjoj pomoći. Svojom osobnošću, svojim “tijelom” raditi na ostvarenju pravednijeg, ljudskijeg života, na pomirenju čovjeka s Bogom i čovjeka sa svojim bližnjim. A moji bližnji su poglavito moja obitelj, moj Narod i Crkva kojoj pripadam, kao i svi ljudi dobre volje.