4. uskrsna nedjelja
JA SAM PASTIR DOBRI!
NEMA DRUGOG IMENA DANA LJUDIMA PO KOJEM NAM SE SPASITI!
Trpimir Benković
Nedjeljna čitanja
- Dj 4, 8-12
- Ps 118(117)
- 1 Iv 3, 1-2
- Iv 10, 11-18
Ako Krista istjeramo iz života izgubili smo prijatelja, suputnika i supatnika, a današnja liturgija vidi našeg Spasitelja i kao dobrog Pastira, kao dobrog vođu. Isus se rodio kao jedan od nas, živio s nama, umro za nas i uskrsnuo radi nas. Sve što je činio, radi nas je činio. Po Njemu smo postali djeca Božja, Njegova braća i sestre, a i međusobno smo zbratimljeni. Zato bi bilo logično i ponašati se prema svima oko nas kao prema sestrama i braći. Međutim, ponašamo se vrlo nelogično, a još je lošije kada nam to ne smeta ili ako toga uopće nismo svjesni. Krist je svojim rođenjem, djelovanjem i poslanjem neraskidivo vezan uz čovjeka i zato Ga ne valja izbjegavati ili odbaciti, jer ćemo tako stvoriti veliku prazninu u našim životima. Jesmo li smo svjesni da se Zli nastoji ugurati u svaku pukotinu našeg života? Ne treba mu pomagati!
Ohrabreni i odlučni Petar i ove nedjelje hrabri svoju subraću i sve nas. Isus je jedina nada za spasenje svakog od nas, kao i za sav ljudski rod. Po muci Njegovoj i križu svatko je pozvan biti član obitelji, Crkve kojoj je Uskrsli kamen temeljac. Zato posebno ističe da nema pod nebom drugog Imena dana ljudima po kojem se možemo spasiti.
Prihvaćanjem Boga postajemo „djeca Božja.“ Ljudima koji nisu prihvatili posinstvo to ne znači ništa. Ne znači to mnogo ni vjernicima tradicionalistima, ni vjernicima tehničarima, koji znaju kako, ali tako ne čine. Znači to onima koji odnos s Bogom doživljavaju kao stvarnost, kao činjenicu, jer djeca se Božja zovemo i jesmo. Naša vjera je rast, nastojanje da Bogu budemo što sličniji do Njegovog konačnog dolaska kada ćemo biti Njemu slični, jer ćemo Ga vidjeti kakav jest.
Dobri pastir bdije nad svojim ovcama, a ako treba i svoj život daje za njih. Zato je bitna razlika između dobrog Pastira i pastira najamnika, pa čak i vlasnika ovaca. Najamnik brine za ovce radi nadnice, a i nekom vlasniku je najvažnija zarada. Kada dođu problemi i opasnosti pobjeći će. Dobri Pastir ostaje uz svoje ovce, brani ih, jer svaku poznaje i one poznaju Njega. “Poznati” biblijski znači prisnost, prijateljstvo i žrtvovanje, što je i razlog Njegovog dolaska – žrtvovao se za nas. Kamen zaglavni graditelji su odbacili, ali po svojoj smrti i uskrsnuću postao je kamen temeljac nove zajednice, novog stada. Ulogu okupljanja i brige za zajednicu preuzima Crkva, zajednica svih vjernika. Nema izabranih, nema povlaštenih. Poglavito treba brinuti za lakovjerne, odlutale ili izgubljene da nađu put do dobrog Pastira. Da na tom putu ne zalutamo (nama je dovoljno malo magle), molimo dobrog Pastira da nam pošalje razborite, umne i dobre vođe, duhovne i svjetovne. Sve je više lažnih pastira i zato molimo za razboritost i mudrost pri odabiru puta i pastira za kojim ćemo krenuti. Treba promišljati, jer lažni će pastiri ponuditi sve da nas pridobiju. Zaista nije svejedno tko nas vodi, jer svaki ima svoj put, vodi na svoj način. To najbolje pokazuje naš novi „pastir“, a mislili smo da je dobar. U današnjem svijetu, u suvremenim torovima „pastira i ovaca“ i „ovce“ se svake četiri godine nešto pita o „pastiru“ (baš ove). Ako nas pamćenje, kao obično, ne izda mogao bi se „pastir“ začuditi. Čini se da ipak ne poznaje svoje ovce, a to znači da nema prijateljstva, skrbi i prisnosti. Pastir sve obeća, uglađen, pristojan, poliglota i čini se da je sve u redu, a onda krenu protuprirodni, nakaradni i nevjerski zakoni i međunarodne konvencije. Uz takvog „pastira“ možemo proći kao i ovce kojima su u Lici nedavno svratili vukovi. Nisu sve ovce stradale ali to je i normalno, jer još se sprema novih zakona i treba ovaca.
Lakše nam je kao vjernicima. Pastir nam je darovan, smjerokazi postavljeni, semafori usklađeni ali ipak treba prepoznati znakove pametno voziti i birati poznate ceste i dobre pastire!
