5. nedjelja kroz godinu
VI STE SOL ZEMLJE, VI STE SVJETLOST SVIJETA!
Trpimir Benković
Nedjeljna čitanja
- Iz 58, 7-10
- Ps 112 (111)
- 1 Kor 2, 1-5
- Mt 5, 13-16
Što je bogatstvo? Odgovor je lagan, ali novci, automobili, vile i vikendice samo su dio odgovora. Bogatstvo srca i uma, bogatstvo duše punina je bogatstva. Problem je što ovaj materijalni dio kvari ili dokida duhovni. Vjerojatno je Isusov govor s brda blaženstava najbolji odgovor.
Nije materijalno bogatstvo samo po sebi problem, ali to postaje kada je uzrok naše sebičnosti, oholosti, samodostatnosti. Kada je uzrok naše neosjetljivosti prema potrebitima, naše nezainteresiranosti prema bližnjim.
Prispodobe današnjih biblijskih čitanja naglašavaju dvije važne stvari u našem životu – svjetlo i sol. Naglašava se njihova korisnost i potrebitost. Bez svjetla ne vidimo, slijepi smo. Bez svjetlosti i topline sunca nema života na zemlji. Sol čisti, čuva od pokvarljivosti, daje okus, predstavlja suvislost i mudrost.
Starozavjetni prorok vidi svjetlost u našem životu zauzetošću za bližnjeg. Pomažući bližnjima rastjerujemo mrak sebičnosti i samodostatnosti. “Ukloniš li besjedu bezbožnu, dadeš li kruha gladnome tvoja će svjetlost zasjati u tami i tama će tvoja kao podne postati.” Isus kao svjetlo svijeta vidi Crkvu, koju uspoređuje “Gradom na gori”. To je svjetlo koje se na daleko vidi i smjerokaz je ljudima u tami. Svjetiljke se ne pokrivaju, ne stavljaju na skrovita, nego na istaknuta mjesta da bi svjetlost što dalje doprla. Slobodni smo izabrati svjetlo, do kojeg dolazimo djelima ljubavi i milosrđa, djelima blaženstava ili ostati u tami svoje sebičnosti i nebrige za ljude oko nas.
Isus govori učenicima da su sol zemlje. Izabrani su da svojim pouzdanjem u Boga postanu oni koji će čuvati od pokvarljivosti, davati okus i smisao našem životu. Danas to čine naši biskupi i svećenici. Čast je to velika, ali još veća obveza. Ako sol obljutavi čime će se soliti? Takva se sol baca i ljudi gaze po njoj jer je beskorisna.
Poslanje učenika odnose i na nas vjernike, jer smo proročki duh primili na krštenju. Svjetlo naše svijeće, koju su zapalili naši roditelji i kumovi na krštenju, koju smo ponosno držali na prvoj pričesti i koju će nam znakovito zapaliti na grobu trajni su znakovi i naše privrženosti Bogu. Zato smo pozvani “svoja bedra opasati” i u okviru sposobnosti biti znak Božji kao poslušna djeca, odgovorni i zauzeti mladi ljudi, kroz odgovorno majčinstvo i očinstvo, kroz pošteno obavljane poziva kojim se bavimo, kao mudri i staloženi stariji ljudi, a da svi zajedno ne tražimo ništa za uzvrat. Tako postajemo istinski bogati, Bogu bliski, a ljudima svjetlo u mraku i prijeko potrebna sol koja štiti od pokvarljivosti i bistri um.
