6. nedjelja kroz godinu

Trpimir Benković

AKO KRIST NIJE USKRSNUO UZALUDNA JE VJERA VAŠA!
EVO, PLAĆA JE VAŠA VELIKA NA NEBU!

Nedjeljna čitanja

• Jr 17, 5-8
• Ps 1
• 1 Kor 15, 12. 16-20
• Lk 6, 17. 20-26

Misao vodilja današnje Službe riječi je blaženstvo čovjeka, njegova sreća, ali i njegovo prokletstvo, nesreća. Jao vama, ali i blago vama nudi se svakome od nas.

Prorok Jeremija opisuje čovjeka na raskrižju sreće i nesreće, plodne zemlje i pustinje, prokletstva i blaženstva. Treba odlučiti slijediti ljudske nagone i varljivu zemaljsku sreću ili težiti za istinskim radostima i duhovnim dobrima. Prorok to opisuje slikom iz prirode. Vjernik je stablo životno, plodonosno i puno svježine, a grešnik je drač u pustinji, znak gorčine i smrti. Izravan je i nedvosmislen: „Proklet čovjek koji se uzda u čovjeka.“ Bog, u svojoj velikodušnosti, daje čovjeku slobodan izbor.

U Korintu neki vjeruju u Kristovo uskrsnuće, ali ne i u svoje. Pavao o tome govori veoma jasno i oštro. Krist je uskrsnuo i mi ćemo, imamo istu narav. Ako ne uskrsnemo nije ni Krist, a onda nema spasenja i sve je uzalud. Zato smrt ne donosi zaključak, smrt se poslije Kristova uskrsnuća više ne pita. Život je jedinstven (nema „prvi“, „drugi“), samo je jedan, koji se smrću samo mijenja, a ne oduzima. Uskrsnućem Kraljevstvo Božje je već sada i ovdje prisutno, a život koji sada živimo može se promijeniti poslije smrti prerastajući u život vječni ili zasluženu kaznu.  Zato je kršćanstvo proglas novog reda, novog doba u kojem se cijelo društvo i svaki pojedinac zahvaćen Kristovim uskrsnućem uključuje u izgradnju svijeta drugačijeg od ovog nakaradnog i neljudskog. Samo se tako dolazi do punine života, do trajne sreće,  do blaženstva, do trajnog i vječnog.

Biblijska blaženstva i oni koji ih žive neminovno iznenađuju svijet i predstavljaju sablazan, čuđenje. Zakon Božji nije zbirka propisa, zapovjedi i zabrana, nego je izraz Božje ljubavi prema svakom od nas. Sami odabiremo pravila po kojima ćemo živjeti. Put pravednika tjera čovjeka izaći iz sebe i sresti Boga. Traži spoznaju da njegovo blaženstvo, ako ga stekne,  nije posljedica zasluga ili uspjeha u životu, već  zajedništva s Bogom i Njegove pomoći.

Vjera u Boga, u Crkvu u svom narodu i ljubav prema bližnjemu stožeri su blaženstava. Čovjek blaženstva neraskidivo je povezan sa siromasima, gladnima, žalosnima i progonjenima. To su siromasi duhom, to su ljudi svjesni svojih nedostataka i slabosti, to su ljudi koji traže Božju pomoć u koju se pouzdaju. Njima Gospodin govori blago vama, na dobrom ste putu prema trajnom i vječnom. Plaća je vaša velika na nebu, jer tako su živjeli i radili vaši očevi i djedovi. Ali jao vama bahatima, oholima, samoživima koji ste ubijali i zatvarali, proganjali, koji još proganjate, jer su tako živjeli i radili vaši očevi i djedovi. I vaša je plaća velika, ali ne na nebu. Vjerojatno negdje u tropskim krajevima, gdje se plače i škrguću zubi.