7. nedjelja kroz godinu
Trpimir Benković
… “JER MJEROM KOJOM MJERITE, VAMA ĆE SE ZAUZVRAT MJERITI.”
AKO LJUBITE ONE KOJI VAS LJUBE, KAKVO LI VAM UZDARJE?
Nedjeljna čitanja
- 1 Sam 26, 7-9. 12-13. 22-23.
- Ps 103 (102)
- 1 Kor 15, 45-49
- Lk 6, 27-38
Kakva je razlika između nas koji idemo u crkvu i onih koji ne idu? Trebamo li mi svoje kršćansko opredjeljenje dokazivati potvrdom iz matice krštenih. Možda bi bilo dobro potvrdu stalno nositi. Možemo je pokazivati i tako „dokazati“ tko smo i što smo. Hoće li to pomoći?
Služba riječi, ove nedjelje, govori o ljubavi koja ne poznaje granica, o ljubavi i praštanju neprijateljima i progoniteljima. Vjerujem da bi takvo ponašanje pokazalo tko smo i što smo i bez potvrde. Blago vama i jao vama od prije tjedan dana, nadam se, nismo zaboravili. Kada cijenimo i poštujemo ljude oko nas, sve ljude, mijenjamo sebe, ali mijenjamo i njih. To znači blago nama. Kada ne poštujemo ljude oko nas, kada prevlada oholost i nepoštivanje – jao nama i svima oko nas.
David je napustio Šaulov dvor i postao vođa nezadovoljnika, oporba, klasni neprijatelj. Kralj ga želi uhititi i kazniti. To nastoji učiniti vojskom. David, uz Božju pomoć, ulazi u Šaulov šator i pruža izvanredan primjer velikodušnosti prema neprijatelju. To još nije ono novozavjetno praštanje i ljubav, ali Bog je prisutan tamo gdje se pojavi i najmanji trag u poštivanju drugog, koji je slika Božja i tako pripravlja evanđeoski navještaj ljubavi prema bližnjem, pa i prema neprijatelju. Blago Davidu, jer je svojim ponašanjem ugodio Bogu, nije digao ruku na Božje stvorenje, a i njegov neprijatelj nije ga više mrzio i proganjao.
Iz takve ljubavi rađa se novi čovjek koji nosi sliku nebeskog. Pavao govori o dvojici Adama: prvi čovjek, Adam, postane “živa duša”, posljednji Adam – “duh životvorni.” Čovjek se rađa kao zemaljski, raspadljiv, grešan. Po krštenju postaje duhovan, neraspadljiv. Po milosti krštenja postajemo slični Kristu i to moramo posvjedočiti ljubavlju i poštenjem, ljubiti kao što je on nas ljubio. Ne izgleda teško, ali…
Evanđelje donosi novu zapovijed o ljubavi, o dobroti i milosrđu, koja se temelji na Božjem ponašanju: “Budite milosrdni kao što je Otac vaš milosrdan.” Evanđeoska ljubav mora prekinuti lanac nasilja, terora, neprijateljstava. Ona zahvaća cijelo čovječanstvo, prijatelje ali i protivnike, ne poznaje društvene, kulturne, gospodarske, rasne ili nacionalne granice. Nasljedovati Boga kroz bratsku ljubav bez granica, znači otkriti tajnu istinske i vječne sreće.
Naš narod ima veliku sreću, jer je bilo ljudi koji su u našoj burnoj i teškoj povijesti, baš na navedeni način, posvjedočili svoju pripadnost Bogu i bližnjemu, a na čast hrvatskome rodu.
Poglavito spominjem blaženog, ali svetog, Alojzija Stepinca. Kada je doznao da je Josip, njegov nećak, izašao iz komunističkog zatvora tjelesno i duševno posve iscrpljen, 12.12.1953. piše: “Budući nisi ništa kriv, lako bi Te mogla snaći napast, da Te zahvati mržnja na one koji su Te tako mučili i želja za osvetom. No mržnja i želja za osvetom mora biti daleko, daleko od Tebe i od svih Tvojih. Uostalom kada bi popustio navali mržnje ili želje za osvetom, zar se ne bi izjednačio s komunistima? Njihov je nauk mržnja, osveta, pljačka i razbojstva, kojima nema primjera u povijesti roda ljudskoga. Kršćanin se dakle ne smije izjednačiti s njima, ako ne želi postati izdajnik nauka učitelja ljubavi Isusa Krista.”
Dragi i dobri Bože daj i nama susjede i ideološke neprijatelje koji će razumjeti našu dobrotu i ovakav sveti i evanđeoski pristup njihovom bezbožnom i barbarskom ponašanju, pa da i nas konačno zahvati bratska ljubav, jer su i oni otkrili da su Božja stvorenja i da bi se tako trebali ponašati. Sve nam je teže stalno opraštati spodobama koje našu dobrotu smatraju slabošću, za evanđeoski pristup ne znaju, a ljubavi nemaju. Ne dozvoli nam izgubiti mjeru kojom mjerimo i budi nam blagonaklon kada vidiš što sve moramo mjeriti.
