Blagdan krštenja Gospodinova
Trpimir Benković
PROŠAO JE ZEMLJOM ČINEĆI DOBRO.
OVO JE SIN MOJ LJUBLJENI! U NJEMU MI SVA MILINA!
Nedjeljna čitanja
- Iz 42, 1-4. 6-7
- Ps 29 (28)
- Dj 10. 34-38
- Mk 1, 7-11
Ponizno i skrušeno Isus je stao u red, pred čovjeka i krstio se. Njegovoj božanskoj naravi to nije smetalo. Ponovno je primjerom pokazao kako se riješiti oholosti, sebičnosti, samodostatnosti.
Krštenje Gospodinovo završetak je božićnog vremena i prijelaz u liturgijsko vrijeme kroz godinu, U središtu pažnje nije samo krštenje Gospodinovo, koliko je to objava osobe i bića Isusa Krista. To je početak Isusovog javnog djelovanja, to je očitovanje Isusa kao Sina Božjega, koji je pomazan Duhom Svetim i ustoličen u službu Spasitelja i Mesije.
Blagdan Kristova krštenja blagdan je i našeg krštenja. Krist preuzima grijehe svijeta, te tako donosi spasenje. Sklapa Novi savez kroz muku i smrt na križu – krštenje krvlju, ali koji završava u slavi uskrsnuća.
Starozavjetni prorok govori o Sluzi Božjem, što u Bibliji označava bliski odnos ovisnosti i prijateljstva s Bogom. Na Njega je izlio Duha Svetoga. Uloga Duha u Bibliji je raznolika: oživljuje sav svijet, daje mudrost i razboritost, pomaže u poslanju, govori po prorocima. O tome se ne piše na neobjektivnim i naručenim naslovnicama dnevnih i tjednih tiskovina, koje pišu po nalogu čudni ljudi čudnih gospodara, nego će se provesti u miru. Vikati neće, neće bučiti, glas mu se neće čuti po trgovima. Krist je objavljen svijetu kao Sin ljubljeni – “Evo Sluge mojega, miljenika duše moje.” Naviješta se milost i spasenje, jer trske napuknute polomiti neće, stijenja što tek tinja neće ugasiti.
Petar govori da je vjera u Kristovo uskrsnuće i vjera u naše uskrsnuće. Ono se ostvaruje u krštenju, jer je to čin obraćenja i svjedočenja. Krštenje je sakrament vjere, osposobljava nas pobijediti zlo, počinjemo živjeti novim životom, životom ljubavi i nade. Kao što je Krist pomazan Duhom Svetim i mi smo na našem krštenju pomazani istim Duhom naših roditelja i kumova. Ponosni smo da se to u našem narodu događa mnogo stoljeća i da smo suputnici Kristu koji je prošao zemljom čineći dobro i ozdravljajući sve kojima bijaše ovladao đavao.
Krštenje Gospodinovo je objava Kristova Božanstva i objava Presvetog Trojstva – Oca, Sina i Duha Svetoga. Po krštenju postajemo djeca Božja, Otac nas prepoznaje kao svoju djecu. To je poziv, poslanje i obveza biti djelatno uključeni u spasenje, pozvani smo proći svijetom čineći dobro. Takva vjera, način razmišljanja, svjetonazor nedostaje današnjem čovjeku. Zato smo depresivni, loše volje, nezadovoljni, proglašavamo najdepresivniji dan ili mjesec u godini. Još bi ga samo trebalo slaviti, ili proglasiti neradnim danom.
Rođenjem u Duhu, drugim rođenjem, uistinu postajemo Božja djeca, a Kristovo krštenje objava je spasiteljske prisutnosti Boga u povijesti, počinje punina vremena. Taj je događaj prekretnica u povijesti čovječanstva, daje mu smisao i puninu. Tako se navještaj starozavjetnog proroka u potpunosti ostvaruje, što potvrđuje glas s neba: “Ovo je Sin moj, Ljubljeni! U njemu mi sva milina!”
Zato je i naše krštenje prekretnica u životu, prijelaz je to iz smrti u život, iz tame na svjetlo. Događa se novi čovjek, postajemo novo čovječanstvo na novoj i obnovljenoj zemlji. Nema mjesta tjeskobi i izmišljenoj depresiji, jer naše spasenje odvija se tu i sada. Krštenje nije dovršen čin, ono se živi i ostvaruje sve do naše smrti, a traži od svakoga provođenje kršćanske ljubavi u djelo. Ne možemo nezainteresirano gledati što se događa, jer ne sudjelovati u osobnom spasenju i spasenju svoga Naroda znači svjesno se iz njega isključiti, znači propustiti mogućnost s Isusom proći zemljom čineći dobro na putu prema vječnosti.
