Svetkovina Bogojavljenja – Sveta tri kralja - Veritas

Trpimir Benković

UGLEDAŠE DIJETE, PADOŠE NIČICE I POKLONOŠE MU SE.
IŠLI SU ZA ZVIJEZDOM I DOŠLI DO ISTINE.

Čitanja

Iz 60, 1-6
Ps 72 (71)
Ef 3, 1-3a. 4-6
Mt 2, 1-12

Danas slavimo objavu spasenja svim narodima svijeta. Otajstvo Božića svetkujemo na dan rođenja Boga, koji je postao jedan od nas, ali i danom Njegove objave, koju simbolizira dolazak kraljeva s istoka. Suvremenim jezikom danas slavimo Dan državnosti naše vjere. Svetkovina Bogojavljenja susret je s jedne strane Boga koji se rađa u vremenu i prostoru ljudske povijesti i čovjeka koji iskrenim srcem traži Boga. Iskrenosti srca danas se nameću mnoge zapreke. Prihvatiti pravila ovoga svijeta znači staviti vjeru u drugi plan, svesti je na običaj. To znači da ćemo biti ravnodušni i nezainteresirani, neće nam biti važno što se dogodilo u Betlehemu. Ali betlehemsko svjetlo gori, ne može se ugasiti, znak je neuništiv, trajni poziv, trajno ispružena ruka.

Starozavjetni prorok danas ne kori, ne upozorava, nego se veseli sa svojim narodom. Opisuje obasjani Jeruzalem u kojem se okupljaju Židovi, ali i svi drugi narodi. Jeruzalem je centar okupljanja, svi donose darove i stvara se ozračje u kojem je svaka nacionalna crkva mjesto općeg okupljanja, a da se time ne gubi jedinstvo i zajedništvo, ne gubi se identitet, temeljne vrijednosti i osobine. Takva vizija Jeruzalema, kao središta svijeta, nalazi svoje ostvarenje dolaskom mudraca, kraljeva s istoka, koji simboliziraju poganski svijet, simboliziraju druge i drugačije.

Apostol Pavao vidi to proroštvo ostvareno. Objavljuje otajstvo, rasporedbu milosti Božje, koje ne bi objavljeno sinovima ljudskim drugih naraštaja, a sada je u Duhu objavljeno svim Kristovim apostolima i prorocima da su pogani subaštinici i „sutijelo“ i sudionici obećanja u Kristu. Stvara se novi narod, nema više privilegija prema rodu, rasi i staležu. Novi izabrani narod čine stari baštinici, ali i oni koji su do sada bili “bez nade i neznabošci.”

Evanđelje opisuje ostvarenje proroštva o dolasku Spasitelja. Potvrda je i nove uloge dotadašnjih pogana. Mudraci utjelovljuju sve narode, kulture i religije koje čista srca ispituju znakove vremena. Prvina su pogana za koje Isus govori: “Mnogi će s Istoka i Zapada doći i sjesti za stol s Abrahamom, Izakom i Jakovom u kraljevstvu nebeskom, a sinovi će kraljevstva biti izbačeni u tamu.” Pismoznanci, glavari svećenički, što znači službeno židovstvo, dobro poznaju Pisma i proroštva o rođenju Spasitelja, ali ipak Ga ne traže i ne žele priznati kao Mesiju. Svoje znanje stavljaju u službu tiranina, u službu aktualne političke, agnostičke vlasti, kao što su to, nažalost, radili mnogi “pismoznanci i zvjezdoznanci” kroz povijest. Naš ih narod, nažalost, ima previše. Neki nisu znali, neki nisu mogli, a neki su zlonamjerno i podlo prodali dušu. Čudno je što nismo ništa naučili i iste greške stalno ponavljamo. Još uvijek se slijedi kriva zvijezda, još uvijek se ta zvijezda nameće kao nešto dobro i bezobrazno ne proziva i ne kažnjava za počinjene zločine i učinjenu štetu, koja traje više od stotinu godina. Dok se to ne riješi krivi smo mi čija zvijezda ima više od pet krakova, a poglavito zato, jer nam sada nameću cijeli vijenac petokraka s velikim slovom E u sredini, a mi se još ni one jedne nismo riješili. Mudraci su išli za zvijezdom i došli do istine. A mi?

Obzorje svakog od nas ispunjeno je znakovima vremena. Mnogi od tih znakova bacaju sjenu na betlehemsko svjetlo ili ga pokušavaju potpuno ugasiti. Treba biti zainteresiran, promišljati o događajima, mudro odabrati zvijezdu koju slijediti. Vjerujem da ćemo u Isusu naći cilj i smisao našeg života, u Bogočovjeku koji se rodio u odrađenom vremenu i prostoru, u konkretnom narodu i koji se je kao tek rođeno dijete morao oduprijeti nenarodnom i zločinačkom državniku.

Zadivljuje svevremenost Pavlove poslanice koja poziva na zajedništvo izabranog naroda u jednako teškim povijesnim okolnostima, ali prije dvije tisuće godina. Na takvo zajedništvo pozvani smo svi. Iskrenog srca tražiti Boga, pa tako doći i do čovjeka. Zadatak je to i „nas i njih“, čini mi se poglavito nas jer smo za to po svojoj vjeri pozvani. Nije „nas“ manje i zapamtite, tamo gdje stanuje Bog nema mjesta strahu, depresiji i krizi.